NOVI očevi se često jako udebljaju. Ne spavaju dovoljno. Veća je vjerojatnost da jedu zbog osjećaja manje važnosti i da ne vježbaju te izgube volju za seks. Ovi i još dosta drugih razloga često se u javnom prostoru navode kao razlog zbog kojeg se muškarci nakon što postanu očevi generalno zapuste.

No prema novoj studiji koju je nedavno objavio časopis Psihologija muškaraca i muževnosti, situacija je potpuno obrnuta. Muškarci nakon što postanu očevi dobiju osjećaj više svrhovitosti koja ih tjera na manje riskantne i zdravije odluke. I to je početak.

Tradicionalno, muškarci imaju problem s podizanjem i izlaženjem iz teških mentalnih ili fizičkih stanja. Liječnik James Mahalik, vodeći autor ovog istraživanja, proveo je 30 godina kao psiholog savjetnik i redovni profesor na Boston Collegeu.

"U svojem ranijem radu fokusirao sam se na to kako muškarci koji su prihvatili tradicionalni koncept muževnosti puno češće pate od depresije i tjeskobe, imaju nekvalitetnije odnose s partnerima i društvom generalno, više piju i donose puno nezdravije životne odluke. Isto tako, kod ovog tipa muškaraca primijećen je puno manji interes za pomoć drugima."

Postoji li izlaz iz toga? Prema Mahaliku, postoji, i leži baš u očinstvu odnosno promjeni koja se kod muškaraca dogodi kada postanu očevi. Očevi koji su sudjelovali u ovom istraživanju imali su između 21 i 40 godina te djecu koja su bila starosti od 0 do pet godina života. Velika većina je izjavila da je nakon što su postali očevi osjetila viši smisao i svrhu svog života. Kod tih muškaraca logičan slijed je bio i izbor kvalitetnijih i zdravijih životnih odluka koje bi im onda omogućile da ispune svoju svrhu.

Samo istraživanje obuhvatilo je 211 muškarca koji su imali 10 do 15 minuta da popune online upitnik. Polovica su bili očevi djece između 0 i pet godina, a druga polovica nije imala djece. Ispitivalo se očeve s mlađom djecom jer je pretpostavka bila da je kod njih taj osjećaj svrhovitosti jači nego kod očeva starije djece.

Nakon općih pitanja i osnovnih demografskih informacija, od svih se tražilo da odgovore na to koliko često se uključuju u osam različitih zdravih aktivnosti, poput zdrave prehrane, vježbanja 30 minuta dnevno, redovitih godišnjih pregleda kod liječnika itd. Uz to, odgovarali su na pitanja o socijalnim odnosima, poput toga koliko imaju prijatelja, jesu li članovi nekih udruga ili klubova, kakvi su im odnosi s obitelji i drugo.

Rezultati istraživanja pokazali su da novi očevi ne donose samo zdravije životne odluke nego su i skloniji pratiti društvene norme koje se smatraju pozitivnima. Primjerice, ako društvo smatra da bi se muškarac od 40 godina jednom godišnje trebao pregledati kod liječnika, on će se vjerojatnije odlučiti na pregled.

Najjači utjecaj u smislu društvenih normi na kraju ipak imaju članovi obitelji. Toga su svjesni i muškarci pa donošenje pozitivnih odluka za sebe gledaju i kroz prizmu toga da bi im dijete moglo kopirati njihove poteze, što im je dodatna motivacija.

No, prema Mahaliku, postoji i dosta prepreka u ovom procesu, a one se uglavnom svode na percepciju društva o tome što znači biti dobar otac.

"U dosta američkih medija nažalost još uvijek vlada mišljenje da dobrog oca čini veliki ček koji na kraju mjeseca donese kući. To svođenje oca na osobu koja je skoro pa jedino bitna za osiguravanje financijskih sredstava za kućanstvo vrlo je problematična", rekao je Mahalik i zaključio da društvo mora početi nagrađivati očeve koji se brinu za djecu i više su posvećeni kućanstvu i obitelji jer je baš to ključ za njihovo zdravije donošenje odluka.