ISTRAŽIVANJA psihologa i roditeljskog savjetnika Jeffreyja Bernsteina pokazuju da se iza odraslog djeteta koje napada roditelje često kriju unutarnji problemi, a ne samo razmažen odgoj. Iako razgovori o odgovornosti i traumama iz djetinjstva mogu ublažiti napetost, Bernstein upozorava da stalno okrivljavanje djeteta nije pošteno niti korisno. Stručnjaci ističu da se istinska nezahvalnost odrasle djece ponekad može prepoznati kroz određene fraze koje otkrivaju duboko ukorijenjeni osjećaj prava na sve i uvjerenje da su u središtu tuđih života. Ovo su neki od primjeri.

"Ne bih bio ovakav/ovakva da nije bilo tebe"

Prebacivanje krivnje je, prema Bernsteinu, česta osobina nezahvalnih odraslih osoba. Umjesto da preuzmu odgovornost za financijske probleme, veze ili vlastiti razvoj, sve pripisuju roditeljima i traumama iz djetinjstva. Roditelji smiju priznati svoje pogreške, ali to ne znači da su odgovorni za sve posljedice u odraslom životu njihove djece, piše YourTango.

"To nije moj posao"

Odrasla djeca koja osjećaju pravo na tuđu pomoć često očekuju da ih roditelji spašavaju iz svake situacije. Ne preuzimaju odgovornost za vlastite izbore i vjeruju da roditelji trebaju rješavati njihove obveze ili probleme. Zbog te perspektive često odbijaju zadatke i govore rečenice poput ove.

"Duguješ mi"

Ova fraza upućuje na uvjerenje da roditelji i dalje imaju obvezu ispunjavati sve potrebe svoje odrasle djece. Takva očekivanja najčešće potječu iz odrastanja u kojem je svaki zahtjev bio ispunjen, ali stručnjaci podsjećaju da roditelji ne duguju djeci žrtvovanje vlastitog zdravlja i dobrobiti.

"Njihovi roditelji plaćaju njihove račune"

Prema istraživanju Pew Research Centera, oko 45 posto odrasle djece tijekom godine dobije neku vrstu financijske potpore od roditelja. No, očekivanje stalne financijske pomoći nije održivo i stvara napetost. Kada odraslo dijete uspoređuje sebe s drugima i koristi ovu rečenicu kao argument, stručnjaci je prepoznaju kao znak nezahvalnosti.

"Nemam vremena za ovo"

Nezahvalna odrasla djeca često traže pozornost, pomoć i energiju roditelja, ali istodobno odbijaju uzvratiti brigu. Takav hladan stav prema potrebama roditelja otkriva emocionalnu nezrelost i nedostatak empatije.

"Ne možeš to sam/a shvatiti?"

Unatoč nedostatku vlastitih vještina rješavanja problema, nezahvalna djeca očekuju da roditelji obavljaju stvari umjesto njih. Rečenica izražava ignoriranje činjenice da i roditelji prvi put prolaze kroz vlastite izazove i da zaslužuju podršku.

"Prestani se praviti da ti je stalo"

Prema psiholozima, ovakve fraze služe kako bi se roditelji posramili i dodatno potaknuli da se više trude. Nezahvalna djeca time opravdavaju vlastita očekivanja i uvjerenje da imaju pravo na neograničenu pažnju i resurse roditelja.

"Uvijek trebaš nešto zauzvrat"

Nezahvalna djeca često koriste terapeutski rječnik kako bi umanjila potrebe roditelja, optužujući ih za "transakcijske" odnose. Time prikrivaju vlastitu sklonost očekivanju koristi od drugih, dok minimaliziraju zahtjeve roditelja.

"Ne moram ti se pravdati"

Iako u nekim odnosima ova rečenica može biti zdrava granica, u dinamikama obilježenima nezahvalnošću označava emocionalno udaljavanje. Roditelji koji se trude održati odnos time nailaze na zid nezainteresiranosti i sebičnosti.

"Stvarno mi je teško"

Čak i kada nisu u stvarnoj potrebi, nezahvalna djeca koriste ovu frazu kako bi izazvala osjećaj krivnje i natjerala roditelje na pomoć. Iako su svjesni tereta koji to stavlja na roditelje, svejedno iskorištavaju njihovu želju da budu potrebni.

"Mogao/la si mi pomoći ranije"

Prema studijama, uvjerenje da im sve pripada navodi ljude da misle kako zaslužuju tuđe vrijeme, energiju i resurse samo zato što postoje. Kada se ovo spoji s lošim granicama, u obiteljskim odnosima nastaju osjećaji nepravde i ogorčenosti.