SVAKO dijete tijekom odrastanja doživi kritiku, što je prirodno i neizbježno. No, istraživanja pokazuju da neki roditelji odlaze predaleko u svojoj strogoći i perfekcionizmu, odgajajući djecu u uvjerenju da ništa što naprave nije dovoljno dobro. Takvi roditeljski stilovi ostavljaju trajne posljedice, zbog kojih se te osobe i kao odrasli bore s osjećajem da nikad nisu dovoljno dobre, piše YourTango.

Možda su vam govorili da tuga i ljutnja nisu prihvatljive emocije, a vaše su reakcije proglašavali pogrešnima. Možda su vam uskraćivali ljubav osim ako niste neprestano nizali uspjehe. U takvom okruženju dijete se ne osjeća sigurno jer je ljubav uvjetovana poštivanjem proizvoljnih pravila, a ne samim postojanjem.

Potiskivanje emocija

Istraživanja pokazuju da je prvi i najčešći simptom odrastanja uz perfekcionističke roditelje sklonost potiskivanju vlastitih emocija. Bilo da se radi o tuzi, ljutnji, frustraciji ili ljubomori - emocijama koje se često etiketiraju kao "negativne" - osobe će vjerojatno imati poteškoća s njihovim proživljavanjem.

To ne znači da te emocije ne postoje, već da im je teško pristupiti. Kronično potisnuti osjećaji s vremenom se mogu pretvoriti u anksioznost, depresiju ili dugoročno dovesti do ozbiljnijih bolesti.

Osjećaj srama

Što je osoba više odvojena od svojih osjećaja, to je vjerojatnije da će neugodne emocije okrenuti protiv sebe. Jedno je istraživanje proučavalo kako su potiskivanje emocija, sram i samopoštovanje isprepleteni te često vode u depresiju.

Primjerice, ako su se roditelji djeteta razveli kad je imalo šest godina, ono će, zbog dječje egocentričnosti, stvoriti priču u kojoj je ono krivo za njihov razlaz. Ta se priča godinama nadograđuje i stvara dubok osjećaj da je osoba manjkava i da je nitko ne može voljeti.

To je posebno izraženo u perfekcionističkim kućanstvima. Ako postoje stotine pravila o tome kako se treba ponašati, a dijete stalno upada u nevolje jer ih ne slijedi besprijekorno, zaključit će da s njim nešto nije u redu.

Perfekcionizam

Odrastanje u kućanstvu u kojem ništa nije bilo dovoljno dobro, s bezbrojnim pravilima o tome što je ispravno, a što pogrešno, iznimno je iscrpljujuće. Ako ste se u djetinjstvu stalno osjećali kao da "hodate po jajima", posljedice u odrasloj dobi mogu biti prilično štetne.

Istraživanja su pokazala da takve osobe imaju sklonost nastaviti generacijsko nasljeđe perfekcionizma sve dok se svjesno ne odluče za drugačiji put. Ne postoji savršen način odgoja i svaki roditelj na neki način ostavlja psihološke ožiljke na svojoj djeci, no neki ostavljaju dublje od drugih.

Kronični stres i napetost

Ako stalno pokušavate sve u životu raditi ispravno, uvijek ćete se osjećati napeto, iščekujući sljedeću pogrešku. Svaka pogreška tada pojačava osjećaj neadekvatnosti, tjerajući vas da se još više trudite biti savršeni, sve dok se taj obrazac ne prekine.

Perfekcionizam može utjecati i na kardiovaskularno zdravlje. Jedno je istraživanje pokazalo da težnja savršenstvu može štetno djelovati na sposobnost tijela da regulira krvni tlak, što je posebno izraženo kod perfekcionista koji doživljavaju stalan stres.

Poteškoće s prihvaćanjem kritike

Istraživači su opisali kako perfekcionisti imaju neprekidan samokritičan unutarnji dijalog, a takve osobe često odrastaju u domovima gdje se ništa nikad nije činilo dovoljno dobrim. To je kao da imate narednika u glavi koji vam govori što trebate raditi kako biste izbjegli kritiku.

Kada vam netko u odrasloj dobi uputi konstruktivnu kritiku, bit će vam je posebno teško prihvatiti. Ton te osobe podsjetit će vas na roditelje, zbog čega ćete se osjećati napadnuto i postati defenzivniji nego da ste odrasli u podržavajućem okruženju.

Potreba za udovoljavanjem drugima

Stalni pokušaji da se živi prema strogim standardima roditelja stvaraju podlogu za život u kojem se neprestano udovoljava drugima. Dok živite za druge ljude, polako nagrizate vlastiti osjećaj sebe i tonete u opći osjećaj nelagode. Ako ste imali perfekcionističke roditelje, intimnost će vam biti posebno izazovna.

Bračna savjetnica Terry Gaspard objasnila je: "Iako je divno biti brižna osoba, učenje kako voljeti i poštovati sebe pomoglo mi je da postavim zdrave granice i kažem ne bez osjećaja krivnje. Žene su odgojene da budu poslušne i odgovorne, što postavlja temelj za udovoljavanje drugima.

Prirodno je da djevojčice odrastaju s osjećajem da je poželjno biti susretljiv, fleksibilan i podrediti svoje potrebe drugima. Nažalost, ta sklonost može postaviti temelje za nezdrave granice u vezama. Iako i neki muškarci mogu postati osobe koje udovoljavaju drugima, to se češće pojavljuje kod žena."

Problemi u romantičnim vezama

Biti u intimnoj vezi znači neprestano dopuštati da se vaš samozaštitni ego otopi kako biste se mogli zbližiti s nekim. Način da se osjećate ispunjeno u vezi jest biti s nekim koga volite, kome vjerujete i koga poštujete te se prepustiti i otpustiti kontrolu.

Osobe odrasle u kritičkom okruženju zamjerat će partneru što ih izaziva. Zamjerat će im stvari koje govore, a koje doživljavaju kao kritiku. Bojat će se da će zbližavanje s partnerom značiti da će on svjedočiti njihovoj temeljnoj nesavršenosti i potvrditi da nisu vrijedni ljubavi.

Studija o negativnim mehanizmima suočavanja pojasnila je kako ljudi koje su odgojili roditelji s nerealno visokim standardima često pokazuju obrambeni stav i blokiraju komunikaciju s intimnim partnerima.

Da biste uspjeli u intimnosti, potrebno je otpustiti kontrolu i jednostavno dopustiti partneru da bude ono što jest. Stoga je razumljivo da bi se ljudi s perfekcionističkim roditeljima teško mogli prepustiti da budu voljeni i viđeni.