NOVA sveobuhvatna analiza pokazala je ono na što stručnjaci već dugo upozoravaju - prekomjerno vrijeme pred ekranom može imati ozbiljne posljedice za emocionalni i socijalni razvoj djece. No iznenađenje je to što najveći rizik ne predstavljaju društvene mreže, već - videoigre.

Starija djeca najosjetljivija na negativne posljedice

U istraživanju su znanstvenici analizirali podatke gotovo 300.000 djece i došli do jasnog zaključka: korištenje ekrana može pridonijeti razvoju emocionalnih i ponašajnih problema, a djeca koja se s takvim problemima već suočavaju često koriste ekrane kao način bijega. Učinak je bio najsnažniji kod igranja videoigara.

Pod "vremenom pred ekranom" ubrajali su se društvene mreže, igranje igara, gledanje televizije i pisanje domaće zadaće na računalu. Pokazalo se da su djeca u dobi od 6 do 10 godina najosjetljivija na negativne posljedice. "Djeca danas koriste ekrane za sve - od zabave i učenja do komunikacije s prijateljima. No prekomjerna izloženost može dovesti do emocionalnih problema, a djeca se tada još više povlače u digitalni svijet", objašnjava dr. Michael Noetel sa Sveučilišta Queensland, jedan od autora studije.

Kvaliteta sadržaja jednako važna kao i trajanje

Stručnjaci ističu da se problemi najviše javljaju kod djece koja redovito premašuju preporučeno vrijeme pred ekranima. Prema smjernicama Američke akademije za dječju i adolescentnu psihijatriju, djeca od 2 do 5 godina ne bi smjela provoditi više od jednog sata dnevno pred ekranom - i to uz kvalitetan, edukativan sadržaj. Starijoj se djeci savjetuje ograničavanje korištenja i gašenje ekrana barem sat vremena prije odlaska na spavanje.

"Ako dijete gleda ekran 10 ili 30 minuta dnevno, razlika u posljedicama gotovo da i nema. No kod djece koja redovito premašuju preporuke, jasno se vidi povezanost s raznim emocionalnim i socijalnim teškoćama", stoji u zaključku istraživanja.

Dr. Tara Narula, koja je istraživanje komentirala za američke medije, istaknula je važnost roditeljske uključenosti: "Morate biti emocionalno prisutni, pratiti što dijete radi i koristiti tu priliku za razvoj životnih vještina. Ne radi se samo o količini vremena, već i o kvaliteti sadržaja koji dijete prati."