RODITELJI često teže istom cilju: odgojiti ljubazno, suosjećajno i samostalno dijete. Ipak, koliko god se trudili, razvoj djeteta može krenuti neočekivanim putem. Djeca su kompleksna, nepredvidiva bića i ponekad odrastu u odrasle osobe koje pokazuju upravo one osobine koje su roditelji pokušali izbjeći.

Psiholozi ističu da ponašanja poput emocionalne nezrelosti, manjka zahvalnosti i uvjerenja da im sve pripada mogu biti znakovi dubljeg problema - i to čak i kada je roditeljski pristup bio brižan i uravnotežen. Dakle, prema stručnjacima, ovo su četiri osobine razmažene odrasle djece.

1. Očekuju nagradu za obavljanje osnovnih zadataka

Jedan od jasnih znakova razmaženosti jest uvjerenje da svako obavljeno očekivano ponašanje zaslužuje nagradu - bilo da je riječ o dolasku na posao na vrijeme ili pospremanju sobe. Stručnjaci iz Crucial Wealtha upozoravaju: "Čišćenje sobe ili organiziranje ormara ne bi trebalo nositi cijenu - prava nagrada su osjećaj reda i navike koje olakšavaju svakodnevicu", prenosi YourTango.

Umjesto da se navike stječu kroz razumijevanje njihove koristi, razmažene osobe očekuju pohvalu ili materijalnu nagradu za minimum uloženog truda, što im otežava uspostavu samodiscipline u odrasloj dobi.

2. Ponižavaju radnike u uslužnim djelatnostima

Osobe s izraženim osjećajem superiornosti često se nepristojno odnose prema konobarima, blagajnicama ili dostavljačima, iako su možda odrasle uz roditelje koji su uvijek pokazivali poštovanje prema tim profesijama.

Psihologinja Melanie Morrison objašnjava da su ljudi na ovakvim poslovima češće izloženi nepoštovanju jer imaju manju moć u odnosu na kupce: "Ti ljudi često nemaju mnogo kontrole, što ih čini lakšim metama." Iako su njihovi roditelji možda pokazivali primjer pristojnosti, odraslo dijete koje se osjeća iznad drugih koristi slabije kao ispušni ventil.

3. Teško prihvaćaju "ne" kao odgovor

Razmažene osobe često vjeruju da za njih ne vrijede pravila. Bilo kakvo postavljanje granica izaziva frustraciju, durenje ili emocionalnu manipulaciju.

Cleveland Clinic ističe da je ljudima prirodno željeti autonomiju, no važno je znati prihvatiti odbijanje kao dio života. Osobe koje nisu razvile tu sposobnost često vjeruju da su njihove potrebe iznad tuđih i da im se ne smije proturječiti, što dovodi do problema u odnosima i na poslu.

4. Rijetko izražavaju zahvalnost

Jedan od upečatljivijih znakova razmaženosti u odrasloj dobi jest izostanak zahvalnosti - čak i u situacijama gdje je ona uobičajena i očekivana.

Autorica Arlin Cuncic, u knjizi The Anxiety Workbook, navodi: "Razmažene osobe ne osjećaju zahvalnost za ono što imaju. Vjeruju da im sve pripada pa zbog toga ništa ne cijene." Takvi pojedinci zaboravljaju reći "hvala" čak i kada im netko učini značajnu uslugu jer ne vide vrijednost u onome što im je dano - smatraju da su to ionako zaslužili.