POJAM samoregulacije često se spominje u raspravama o roditeljstvu, najčešće u kontekstu dječjih ispada bijesa i problema u ponašanju. Dawn Friedman, licencirana savjetnica za anksioznost kod djece, samoregulaciju definira kao sposobnost upravljanja snažnim osjećajima kako bismo ih mogli proživjeti bez da nas preplave i potaknu na štetno ponašanje.

Iako mnogi roditelji žele da im djeca ovladaju ovom vještinom, često ne znaju odakle krenuti. Samoregulacija pomaže djeci da samostalno upravljaju intenzivnim emocijama, no mozak male djece još se razvija, zbog čega roditelji u tom procesu imaju ključnu ulogu, piše Parents.com.

Zašto je samoregulacija ključna vještina

Jennifer L. Hartstein, psihoterapeutkinja za djecu i adolescente, objašnjava da je samoregulacija dio šireg sklopa vještina emocionalne regulacije. "To je sposobnost učinkovitog upravljanja vlastitim ponašanjem i reakcijama u različitim situacijama", pojašnjava ona.

Samoregulacija djeci omogućuje da izbjegnu emocionalne slomove, slijede pravila, kontroliraju fizičke impulse i pokazuju poštovanje prema drugima. Učenje samoregulacije ključno je jer priprema djecu za sigurnu i odgovornu interakciju s okolinom. Uz to, daje im sposobnost da se sami umire i prilagode svoje emocije.

Iako mnoga djeca te vještine razviju prirodno tijekom odrastanja, dr. Hartstein ističe važnu ulogu roditelja i drugih odraslih. "Vjerovali ili ne, samoregulacija je vještina koju djecu često treba naučiti", naglašava ona.

Zašto djeca imaju teškoća sa samoregulacijom

Sva se djeca rađaju s nerazvijenim vještinama samoregulacije, jer je ta sposobnost povezana s prefrontalnim korteksom, dijelom mozga koji kod male djece još nije potpuno sazrio. Friedman objašnjava da prefrontalni korteks upravlja kontrolom impulsa i planiranjem.

Primjerice, dijete koje osjeća bijes moglo bi udariti sestru prije nego što uopće stigne razmisliti o tome. Zato, kada roditelj pita: "Zašto si udario sestru?", dijete često odgovori: "Ne znam". Prema riječima Friedman, to je zato što dijete doista ne zna odgovor.

"Djeca rade stvari bez razmišljanja jer još nemaju kapacitet za kontrolu tog impulsa", ističe ona. "Također tek uče kako razumjeti posljedice ponašanja, jer taj dio mozga kontrolira i planiranje".

Ipak, neka djeca vještine samoregulacije razvijaju ranije i lakše od drugih. "Na samoregulaciju utječu temperament, ali i naučeno ponašanje", kaže dr. Hartstein. Neka su djeca, primjerice, prirodno bolja u samoumirivanju, što je temelj samoregulacije. Druga se pak mogu mučiti jer roditelji prebrzo interveniraju kada su uznemirena, pa im tako onemogućuju da nauče kako se sama smiriti.

Određena stanja mentalnog zdravlja ili poremećaji u ponašanju također mogu otežati samoregulaciju. "Djeca s anksioznošću, ADHD-om ili poremećajem iz spektra autizma mogu imati više poteškoća, jer se njihov sustav općenito teže smiruje", kaže dr. Hartstein.

Gledati dijete kako se bori s vlastitim emocijama može biti frustrirajuće i stresno. Ipak, roditelji mogu poduzeti konkretne korake kako bi pomogli djetetu u razvoju ovih vještina. Psiholozi nude sedam praktičnih savjeta.

Vježba

Prvi je savjet vježba. Dr. Hartstein kaže da se problemi sa samoregulacijom često javljaju tijekom prijelaza ili promjena, poput spremanja za izlazak iz kuće ili prelaska s igre na pisanje zadaće. Ona predlaže da se izazovne situacije rastave na manje korake i da se svaki od njih vježba.

"Ako je pisanje zadaće uvijek problem, napravite plan: gdje će dijete sjediti, što mora napraviti prije pauze i odredite nagradu koju može dobiti kada završi", savjetuje.

Uvažavanje

Drugo, važno je uvažiti djetetove osjećaje. Treba zapamtiti da, iako ponašanje može biti problematično, osjećaji to nisu. Kad god je moguće, potvrdite emocije koje stoje iza djetetovih postupaka. Primjerice, ako dijete doživi slom svaki put kad izgubi u igri, možete reći: "Znam da je teško izgubiti i da se zbog toga loše osjećaš".

Zatim se osvrnite na ponašanje: "Ali nije u redu uništiti igru". Friedman objašnjava: "Uvažavanje osjećaja daje djetetu do znanja da razumijete zašto je uzrujano, ali i da to nije izlika da ometa druge ili nanosi štetu".

Pauza

Treće, naučite dijete da uzme pauzu. Djeca koja se bore sa samoregulacijom moraju naučiti koliko je važno odmaknuti se od situacije i ohladiti, kaže Jess Davis, učiteljica s dugogodišnjim iskustvom.

"Prije nego što postanu sposobna donositi dobre odluke u trenucima snažnih emocija, prvi je korak da se udalje i smire dok im mozak ponovno ne proradi", objašnjava Davis. "Unaprijed razgovarajte o tome gdje su mjesta za smirivanje i ponudite aktivnosti za koje dijete vjeruje da će mu pomoći".

Svjesnost

Četvrto, poučite dijete usredotočenoj svjesnosti. Još jedan učinkovit način za predah je vježbanje takozvanog mindfulnessa. To može uključivati meditaciju, vježbe disanja, jednostavne joga položaje ili korištenje određene riječi koja pomaže djetetu da se ponovno fokusira.

"Kada djecu učimo promišljenosti, omogućujemo im da nauče i druge načine rješavanja emocionalnih situacija", kaže dr. Hartstein.

Vlastita smirenost

Peto, prvo smirite sebe. Ne možete gasiti vatru vatrom. Ako se i sami uznemirite, naljutite ili postanete tjeskobni svaki put kad i vaše dijete, njemu će biti puno teže regulirati svoje ponašanje. "U razgovor unesite vlastitu smirenost", sugerira Friedman. Ona objašnjava da je lako preuzeti djetetov nemir i početi vikati, ali je važno zapamtiti da se i smirenost može prenijeti.

Budite realni

Šesto, budite realni. Lako je osjetiti frustraciju zbog djetetova ponašanja, ali važno je sjetiti se da je mnogo toga razvojno uvjetovano. "Što je dijete mlađe, to će mu samoregulacija biti teža", kaže Friedman. "Također, djeca koja su intenzivnija i dublje proživljavaju stvari imat će više poteškoća". Takav pristup pomoći će vam da reagirate s više strpljenja i suosjećanja.

Slavite djetetove uspjehe

Sedmo, slavite djetetove uspjehe. Na kraju, ključno je proslaviti uspjehe i priznati napredak, koliko god malen bio. "Ako dijete inače udara kad je uzrujano, a prvi put vidite da je htjelo udariti, ali se suzdržalo - proslavite to", kaže Davis. "Dajte mu pozitivnu povratnu informaciju. To je mali, ali važan korak prema velikom životnom cilju".

Kada potražiti pomoć

Samoregulacija je vještina koja se razvija s odrastanjem. Kao roditelj, taj proces možete podržati tako da uvažavate djetetove osjećaje, zadržite smirenost i učite ga strategijama poput dubokog disanja. Ipak, ponekad trud roditelja nije dovoljan i mnogoj djeci potrebna je pomoć sa strane.

Kako znati kada je vrijeme za stručnu pomoć? "Kada se čini da dijete ne usvaja nikakve nove vještine, kada se osjećate potpuno preplavljeni njegovim ispadima ili ako ponašanje postane opasno i nesigurno, bilo bi dobro obratiti se terapeutu za podršku i vama i djetetu", kaže dr. Hartstein.

Ako se vaše dijete intenzivno bori sa samoregulacijom, važno je znati da niste sami. Nemojte se ustručavati potražiti savjet pedijatra ili licenciranog terapeuta za mentalno zdravlje.