IAKO se o jedincima često govori kroz stereotipe, manje se pažnje posvećuje svakodnevnim odgovornostima koje su morali preuzimati sami. Odrastanje bez braće i sestara često je značilo rano razvijanje samostalnosti, ali i specifičnih navika koje su, prema mišljenju stručnjaka, oblikovale njihovo emocionalno i socijalno funkcioniranje. Ovo su neki od primjera.

Samostalna igra/zabava

Jedinci su često provodili mnogo vremena sami i morali su pronaći vlastite načine kako se zabaviti. Socijalna psihologinja Susan Newman istaknula je da su jedinci "provodili više vremena sami i mnogi su postali vrlo vješti u korištenju tog dodatnog vremena", dodajući da bez stalnog roditeljskog usmjeravanja razvijaju sposobnost kvalitetnog korištenja vremena, piše YourTango.

Smirivanje nakon sukoba

Nakon sukoba u školi ili kod kuće, jedinci nisu imali braću ili sestre kojima bi se povjerili. Terapeut Bob Taibbi objašnjava: "Mnogi se muče sa sukobima i izražavanjem ljutnje. Jedinci često internaliziraju osjećaje i izbjegavaju konfrontaciju." Zbog toga su rano učili sami regulirati emocije.

Samostalno rješavanje problema

Jedinci su često sami rješavali probleme, od svakodnevnih izazova do važnih životnih odluka. Newman naglašava da vrijeme provedeno nasamo "potiče kreativnost te jača neovisnost i sposobnost djeteta da se samo zabavi", što dugoročno pridonosi snalažljivosti i samostalnom donošenju odluka.

Sudjelovanje u razgovorima odraslih

Zbog čestog boravka s odraslima, jedinci su rano naučili kako se snalaziti u ozbiljnim razgovorima. Psiholog i stručnjak za roditeljstvo Carl Pickhardt tvrdi: "Jedinci se vrlo rano nauče slagati s odraslima, što je velika prednost", dodajući da su njihove socijalne i emocionalne vještine u odrasloj dobi često vrlo razvijene.

Samostalno razumijevanje emocija

Jedinci su često morali sami analizirati i razumjeti vlastite emocije. Psihologinja Lisa Firestone ističe važnost emocionalne inteligencije kod djece, no kod jedinaca se emocije često obrađuju interno, zbog njihove naglašene samostalnosti.

Biti dijete koje služi kao primjer i uzor

Jedinci su djeca na koje su roditelji usmjeravali očekivanja. Obiteljska terapeutkinja Sarah Epstein navodi: "Jedinci mogu osjećati veći pritisak da ispune želje i očekivanja roditelja jer su jedini njihov odraz." Taj pritisak često dovodi do osjećaja da moraju stalno biti na visini zadatka.