Singapurka odgaja djecu u Švedskoj. Evo koje je tri roditeljske navike usvojila
POSLJEDNJIH devet godina Singapurka Min putuje i radi na raznim mjestima - od Južne Koreje, preko Španjolske do Švedske. Sa suprugom i dvoje djece, od pet i sedam godina, živi u sveučilišnom gradu udaljenom sat vremena od Stockholma.
Kaže da uživa u šumama i slikovitim stazama koje su izvrsne za planinarenje, kampiranje, vožnju kanuom i skijanje. No, prema Min, uživanje u prirodi nije jedini razlog zbog kojeg Švedsku smatra jednom od najboljih zemalja za odgoj djece. Navela je još tri koja su je zadivila.
Ravnoteža između poslovnog i privatnog života
Roditelji u Švedskoj imaju pravo na 480 dana plaćenog dopusta kada dobiju ili usvoje dijete. Također, svi zaposlenici imaju najmanje 25 dana godišnjeg odmora. Min kaže: "Šveđani imaju jasne granice između posla i slobodnog vremena."
"To znači više vremena za obitelj i bavljenje hobijima. Ljudi su sretni jer imaju vremena za to. Postoji veći osjećaj svrhe u životu. Šveđani vole život jer znaju uživati u njemu", dodala je.
Slobodna igra
Život u Švedskoj približio je Min i njezinu obitelj prirodi - njezina djeca vikendom pohađaju školu u šumi. Tamo stječu praktične vještine poput postavljanja šatora, loženja vatre i vezivanja čvorova.
"U Singapuru je učenje vrlo strukturirano. Nije to loše, ali učimo drugačije. Ovdje djeca uče kroz slobodnu igru u prirodi", pojasnila je za CNBC.
Boravak u šumi također je omogućio njezinoj djeci da vide koliko daleko mogu ići izvan svoje zone udobnosti.
"Kada smo ih prvi put noću doveli u šumu, bili su uplašeni. Ali kako vrijeme prolazi, vidim da sve više istražuju i otkrivaju što mogu, a što ne. Kada su vani, čini se da nema ograničenja. Mogu biti što god žele", tvrdi.
Autonomija
Jedna od najvećih poteškoća s kojima se Min suočila kada se preselila u Švedsku bila je prilagodba na količinu autonomije koju tamošnji roditelji daju svojoj djeci. Ona je odrasla u Singapuru, gdje djeca nemaju toliko slobode.
"Djeca u Švedskoj imaju što reći, poštuju ih i imaju svoj glas, baš kao i odrasli. To djecu uči kako preuzeti odgovornost za vlastiti izbor. Na primjer, ako ne žele pojesti večeru, kasnije ogladne. Ali nauče kakve su posljedice odbijanja hrane", zaključila je Min.