ŽIVOT današnje djece uvelike se razlikuje od djetinjstva njihovih roditelja. Pametni telefoni, društvene mreže, drukčiji odgojni stilovi i očekivanja koja se danas postavljaju pred mlade potpuno su promijenili odrastanje.

Djeca koja su odrastala 70-ih i 80-ih imala su puno više slobode - sama su smišljala kako će se zabaviti, rješavala vlastite probleme i satima boravila vani bez nadzora odraslih. Iako takvo djetinjstvo nije bilo idealno, donijelo im je osjećaj neovisnosti i kontrole nad vlastitim vremenom koji današnja djeca rijetko imaju, piše YourTango.

Igra vani bez nadzora

Starije generacije bezbrižno su se igrale vani bez stalnog nadzora roditelja. Same su pronalazile društvo i osmišljavale kako će provesti vrijeme, a pritom učile snalaziti se i donositi vlastite odluke. Takva sloboda bila je važan dio odrastanja, no danas je sve rjeđa.

Nekadašnje pravilo da se kući treba vratiti kad se upale ulična svjetla gotovo je nestalo. Djeca danas više vremena provode pred ekranima, a roditelji ih češće žele imati na oku.

Samostalan odlazak u školu

Ono što je nekad bilo sasvim uobičajeno danas je mnogima nezamislivo. Brojna djeca ne idu sama ni do škole koja je udaljena nekoliko ulica. Prije nekoliko desetljeća djeca su samostalno odlazila u školu, trgovinu ili na igralište. Promjena odgojnih navika nije iznenađujuća - mnogi roditelji danas žele znati gdje im je dijete u svakom trenutku, a neki se boje i osude okoline ako mu dopuste više samostalnosti.

Učenje na vlastitim pogreškama

Mnogi roditelji danas nastoje riješiti probleme umjesto svoje djece. Žele im olakšati život i zaštititi ih od neugodnih iskustava, dijelom i zato što su sami odrastali uz više izazova. No time djeci često uskraćuju priliku da sama pronađu rješenje i nauče nešto iz vlastitih pogrešaka. Upravo su takva iskustva nekada učila djecu kako se nositi s neuspjehom, rješavati probleme i lakše se oporaviti nakon razočaranja.

Suočavanje s dosadom

Današnja djeca gotovo uvijek imaju način da prekinu dosadu, najčešće uz pomoć ekrana. Dovoljno je uzeti mobitel ili uključiti televizor. No dosada ima i svoju vrijednost. Upravo u takvim trenucima djeca razvijaju maštu, upoznaju vlastite interese i uče nositi se sa svojim osjećajima.

Djeca 70-ih i 80-ih često nisu imala mnogo izbora nego sama osmisliti kako će ispuniti vrijeme, a upravo ih je to poticalo na kreativnost.

Život bez stalnog dokumentiranja

Djeca danas često osjećaju potrebu fotografirati i dijeliti važne trenutke. Nekada to nije bio slučaj. Uspomene su se čuvale u fotoalbumima i obiteljskim pričama, a ne na društvenim mrežama. Nije postojala potreba da svaki izlazak, koncert ili putovanje završi na internetu, pa su ljudi jednostavno uživali u trenutku, bez razmišljanja kako će sve izgledati drugima.

Više slobodnog vremena

Promjene u odgoju utjecale su i na način na koji djeca provode slobodno vrijeme. Mnogi danas imaju pretrpane rasporede ispunjene izvannastavnim aktivnostima, a uz to su stalno dostupni na mobitelima i društvenim mrežama. Zbog toga im ostaje manje vremena za odmor, dosadu ili spontanu igru.

Djeca 70-ih i 80-ih imala su više prostora da jednostavno budu djeca, bez osjećaja da stalno moraju nešto postići ili da propuštaju ono što rade drugi.

Spontana druženja

Kad roditelji unaprijed organiziraju gotovo svaki dio djetetova dana, ostaje manje prostora za spontana druženja. Nekad je bilo sasvim normalno pokucati prijatelju na vrata i pitati može li van.

Danas se većina dogovora odvija preko roditelja ili poruka. Iako su i tada postojala pravila, poput dolaska kući na večeru ili u dogovoreno vrijeme, djeca su sama odlučivala kako će provesti slobodno vrijeme, sklapala prijateljstva i učila organizirati vlastiti dan.