Što kada bebe doista ne vole spavati?
Foto: WeHeartIt
POSTOJE roditelji koji će u izjavi da bebe spavaju minimalno 16 -18 sati dnevno čuti samo dobar vic.
"Drugi misle da je vic kad kažemo da naša devetomjesečna beba jednostavno ne voli spavati. Ali to nažalost nije vic. To je naša realnost i tek kad sam se nekako uspjela pomiriti s tim, znatno lakše dišemo, osim što i dalje ne nalazimo energije da se tome smijemo. Eto, to je veliki problem, ali je ipak realno za neke bebe koje doista ne vole spavati, čak ni kad su tako malene kao što je naša kći", napisala je mama Fionnuala Malone, smirena i sabrana učiteljica joge koju su još u rodilištu obavijestili da bi njena malena mogla biti od onih beba kojima, čini se, doista ne treba san.
"Kako bih im vjerovala? Pa bebe bi morale spavati...", naivno sam pomislila i bila čvrsto uvjerena da će se stanje sigurno popraviti nakon prvih tjedana prilagodbe. Tako su prolazili tjedni pa mjeseci, a ja sam i dalje naivno čekala da i naša kći počne spavati barem nekoliko sati u komadu. Eto, i dalje se tomu nadamo...
No umjesto majke koja zna sve o svojoj kćeri, postala sam ekspert za nesanicu. Blisko sam upoznata sa svim okusima nesanice, nespavanja, nadanja da će zaspati, strpljenja i čekanja da upadne u san, uzaludnog čekanja.
Rekle su mi babice da bi mogla biti takva, ali tko bi se tome nadao kad knjige i iskustva kažu drugačije...
Nedostatak sna je okrutan. Ako niste iskusili kroničan nedostatak sna, to vam je kao da ste stalno pijani i mamurni, a nema nikog drugog tko će brinuti o djetetu. A najgora je okolina koja savjetuje, čudi se, potiho optužuje, podsmjehuje se, a ima vječno otvorena usta iz kojih izlazi sve ono znanje od kojeg nemam baš nikakve koristi.
"To je samo skok u razvoju, ne spava jer je muče zubi, možda ne znaš je li gladna, nema dobru rutinu, možda joj je jednostavno vruće ili hladno. To je jer je dojiš, to mora da je zbog adaptiranog mlijeka, jede previše ili jede premalo, to je zato što ste je prerano odgurnuli od sebe ili zato što spavate s njom, možda je hiperaktivna, a možda i nije".
Ili je ovo ili je ono, a istina je zapravo baš ona na koju me, još u rodilištu, upozorila stručna babica: "Ona je dijete koje neće puno spavati".
I tek kad sam to osvijestila, nakon mjeseci borbe s njom i sa samom sobom, shvatila sam da je ona zapravo savršena upravo takva kakva jest. Dijete kojemu očito ne treba puno sna i koje ne voli spavati jer toliko toga oko nje još uvijek leži neistraženo.
Iako mi to saznanje nije pomoglo da više spavamo, pomoglo mi je jer sad malo manje brinem, strepim i trudim se, a znam, prema tuđim iskustvima, da će i to polako doći na svoje.
To su jednostavno takve bebe.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati