Foto: Instagram

BEBE su velike mudrice, a iako se znaju smijati svemu i svačemu, baš kad mama to najviše želi, smijeh često izostane. Zašto?

Prvo moramo razumjeti čemu se i kako bebe smiju.

Stručnjaci su već odavno shvatili da se čak i najmanje bebice smiju. U početku je to začuđujuća reakcija na ono što vide i fizički osjete, kao što je širenje i zatvaranje ruku, očite grimase na licu, lagano škakljanje, učestali dodir njihovog nosića ili šetanje prstima po udovima.

Tako se smiju otprilike prvih šest mjeseci, nakon čega počinju sve glasnije i jasnije reagirati na zvučne podražaje, imitacije i smiješne fraze.

U dobi od osam mjeseci sve više shvaćaju humor i sve više se smiju malim nelogičnostima, kao kad tata stavi igračku na glavu, a mama laje kao psić.

S negdje godinu i pol počinje faza smijanja sebi pa se tada počinju pomalo glupirati i sami. Primjerice, kad nađu novu, smješniju namjenu za određeni predmet ili igračku, kad izvrnu zdjelu i stave je na glavu.

U dobi od dvije godine polako već razumiju dosta riječi pa će ih i one početi nasmijavati. Primjerice, ako mama ponovi i nasmije se njihovim riječima, ako tata glumi macu koja laje i slično. Tada se sve više počinju smijati i pjesmicama, odnosno, sve bolje razumiju svijet, ironiju i fore, a kad se opetovano smiju određenoj fori, što može trajati u nedogled, to znači da dijete na vrlo opušten način usvaja i pamti gradivo. 

No, neće se dijete smijati baš svaki put. Roditelji moraju znati da je dijete u toj dobi još uvijek malo i ne razumije više od jednostavnih fraza, pa se za smijeh oboružajte jednostavnim forama i kratkim pjesmicama. A ako smijeh izostane baš onda kad neznancima želite pokazati kako se vaše dijete slatko smije, to je zato što dijete u društvu neznanaca ili više osoba, gubi svoju sigurnost. Zato se najslađe smiju u sigurnosti svog doma, u poznatom okruženju i uz poznata lica.