SAVJETI o odgoju stalno se mijenjaju, a neke je prakse ipak bolje ostaviti u prošlosti. Svi vole dijeliti roditeljske savjete, od baka i djedova do onih koji nisu roditelji, ali ti se savjeti ponekad kose s današnjim preporukama. To je dijelom zbog napretka znanosti i istraživanja, a dijelom zbog promjena društvenih vrijednosti. Neke su promjene očite: danas je nezamislivo da se djeca voze biciklom bez kacige ili u autu bez autosjedalice, a većina roditelja izbacila je sve mekane dodatke iz krevetića, piše Parents.com.

Ipak, neki mitovi o odgoju i dalje se drže. Iako bake i djedovi najčešće imaju dobre namjere, dio "starih pravila" danas se više ne preporučuje na temelju dugogodišnjih istraživanja, poput ignoriranja dječjeg plača ili prisiljavanja djeteta da pojede sve s tanjura. Stručnjaci za mentalno zdravlje zato su izdvojili osam zastarjelih roditeljskih pravila.

Zastarjeli savjeti za bebe i malu djecu

Pustite dijete da se isplače

Ignoriranje plača, bilo noću ili danju, tema je velikih rasprava. No docentica savjetovanja za mentalno zdravlje Kathy Richardson ističe da je plač bebin način da poruči kako joj nešto treba: možda joj je neugodno, prevruće ili prehladno, treba promijeniti pelenu ili je gladna.

Kad roditelji ne reagiraju na plač, dijete može naučiti da se ne može osloniti na skrbnike da će mu zadovoljiti potrebe, kaže Richardson. Teza da beba "manipulira" roditeljima nije utemeljena ni u razvojnoj ni u teoriji privrženosti.

Kad reagirate na plač, beba uči da su roditelji tu za nju, što često pridonosi sigurnoj privrženosti, objašnjava savjetnica Sara Loftin, a to je važan temelj za zdravo emocionalno funkcioniranje.

Nemoj je stalno nositi, razmazit ćeš je

Richardson naglašava da je bliskost s bebom od početka ključna. Držanje i interakcija djetetu poručuju da je sigurno i voljeno, a mogu pozitivno utjecati i na razvoj. Rani razvoj mozga odvija se nevjerojatno brzo, pa bliski fizički kontakt i povezanost podržavaju društveno i emocionalno učenje te empatiju.

Uzvratite djetetu ugrizom ili udarcem

Ideja je da dijete "osjeti kako je to", pa to više ne ponovi. Richardson kaže da se ovdje pokušava potaknuti empatija, ali mala djeca još nemaju kognitivnu zrelost da iz toga izvuku željenu lekciju. Time dijete zapravo ozljeđujete, a ono se može osjećati ljuto, uplašeno ili izdano.

Osim toga, to uglavnom ne djeluje: možda kratko zaustavi ponašanje, ali često potiče dodatnu agresiju. Umjesto toga, pokušajte shvatiti što stoji iza ugriza (frustracija, premalo riječi za ono što muči dijete) i preusmjerite dijete na zdravije načine reagiranja.

Zastarjeli savjeti za predškolce i školarce

Tko štedi šibu, razmazi dijete

Ovo se odnosi na tjelesno kažnjavanje kojemu se mnoge organizacije protive jer je više štetno nego korisno. Umjesto udaranja, preporučuju pozitivno poticanje, jasne granice i preusmjeravanje. Temelji se na strahu i kontroli, dok bi disciplina trebala podučavati vrijednosti i pomagati djeci da postanu odgovornija i otpornija.

Veliki ne plaču

Loftin kaže da je nekad bilo uobičajeno djeci poručivati da "veliki ne plaču", pa čak i vikati na njih dok ne prestanu. Danas je fokus na učenju samoregulacije i emocionalne inteligencije. Poruka bi trebala biti da su svi osjećaji u redu, ali nije svako ponašanje u redu: osjećaji nam daju informacije, no ne bi trebali upravljati našim odlukama.

Pojedi sve s tanjura

Pravilo "čistog tanjura" vjerojatno je nastalo iz brige zbog bacanja hrane i želje da djeca jedu dovoljno. No prisiljavanje djeteta da jede kad je sito može poremetiti njegove signale sitosti, što kasnije može voditi problemima s kontrolom impulsa, slikom o tijelu i odnosom prema hrani.

Richardson napominje da se sukobi roditelja i djece često svode na borbu za kontrolu, a mala djeca malo toga mogu kontrolirati osim hrane, spavanja i toga što "ulazi i izlazi" iz njihova tijela. Zato baš na tim područjima često dolazi do najviše sukoba. Važno je djecu rano učiti i tome da prepoznaju kad su sita.

Zastarjeli savjeti za pretpubertetlije i tinejdžere

Zato što ja tako kažem

Kad ste umorni, lako je posegnuti za ovim odgovorom, ali on je često neučinkovit i kontraproduktivan. Tinejdžerima tako ostaje nejasno što se od njih očekuje i zašto, pa je manja šansa da će pravila doista usvojiti. Ako objasnite razlog odluke, dijete je može bolje razumjeti čak i kad se ne slaže, a takvi razgovori pomažu u izgradnji vlastitog sustava vrijednosti.

Zločesti su prema tebi jer im se sviđaš

Opravdavati povlačenje za kosu ili vrijeđanje kao znak naklonosti zbunjujuće je i nezdravo. Dijete tako može povezati okrutnost s romantikom, a pritom mu se umanjuju osjećaji povrijeđenosti, ljutnje ili tuge. Bolje je priznati kako se dijete osjeća i zajedno tražiti rješenja za zaustavljanje uvredljivog ponašanja.

Zašto je autoritativni odgoj i dalje "zlatni standard"

Danas su popularni razni pristupi, poput odgoja temeljenog na privrženosti, nježnog odgoja i pozitivnog roditeljstva. Ipak, autoritativni odgoj, razvijen šezdesetih godina, i dalje se smatra zlatnim standardom, kaže Richardson, jer istraživanja dosljedno pokazuju da pomaže djeci da odrastu u samoregulirane, neovisne i uspješne osobe.

Mnogi noviji trendovi imaju uporište u tom pristupu, ali ako se pogrešno primjenjuju, mogu skliznuti u popustljivost. Autoritativni odgoj zato kombinira toplinu i osjetljivost s jasnim očekivanjima, dosljednim granicama i otvorenom komunikacijom, uz cilj da se potiče neovisnost.

Pravila koja i danas vrijede

Iako se odgoj mijenja, neki savjeti ne izlaze iz mode: šaljite djecu van da se igraju, dopustite im da im bude dosadno, učite ih lijepom ponašanju, dajte prednost obiteljskim obrocima, vjerujte svojim instinktima i dopustite djeci da iskuse neuspjeh.

Igra na otvorenom gradi samopouzdanje i održava djecu aktivnima; dosada potiče kreativnost i rješavanje problema; "molim" i "hvala" razvijaju empatiju i poštovanje; zajednički obroci jačaju povezanost i povezani su s nizom pozitivnih ishoda; roditeljska intuicija često je dobar alarm; a neuspjeh, koliko god bio težak za gledati, gradi otpornost i pomaže djetetu da uči.

Kako zaključuje Richardson, roditelji prirodno žele zaštititi djecu od tuge, razočaranja i životnih izazova, ali te su stvari dio života i pomažu nam da postanemo otporniji. Umjesto da djetetu "ravnate put", usredotočite se na to da ga osnažite za put.