POSTOJI razlika između onoga što doživljavamo kao "normalnu" obiteljsku dinamiku i onoga što bi zapravo moglo biti toksično ponašanje koje se krije ispod površine. Često je ta toksična dinamika toliko normalizirana da ni ne shvaćamo koliko može biti štetna za naše mentalno zdravlje.

"Psihologija nam ukazuje na određena ponašanja koja smo možda normalizirali, ali su zapravo prilično toksična. Vjerujte mi, njihovo prepoznavanje prvi je korak prema stvaranju zdravih odnosa", rekla je obiteljska i bračna savjetnica Tina Fey za Hack Spirit. Otkrila je tri takve normalizirane obiteljske dinamike koje su prilično toksične.

1. Odbacivanje nepoštovanja

Lako je previdjeti ovo kao bezopasni "obiteljski humor", ali stalno omalovažavanje ili odbacivanje može dovesti do osjećaja neadekvatnosti, niskog samopoštovanja i uzrokovati emocionalni stres, tvrdi Fey.

"Važno je suprotstaviti se takvom ponašanju, čak i ako se čini normaliziranim unutar obiteljske dinamike. Svatko zaslužuje poštovanje, a ono počinje tako što vi priznajete i prozivate ovu toksičnu dinamiku", istaknula je.

Prihvaćanje promjena može se činiti zastrašujućim, ali to je prvi korak prema preoblikovanju naših interakcija prema ispunjenom životu.

2. Zanemarivanje osobnih granica

Članovi obitelji često slučajno prelaze osobne granice, kaže savjetnica.

"To može biti vaš brat ili sestra koji pregledavaju vaše stvari bez pitanja ili vaši roditelji koji donose odluke umjesto vas bez vašeg doprinosa. Ovo nepoštivanje osobnih granica više je od puke invazije na privatnost; to je toksična obiteljska dinamika", upozorila je.

Tvrdi da su razumijevanje i poštivanje osobnih granica dio zdravih odnosa.

"To je vaš život i imate pravo kontrolirati tko vam ima pristup i kako mogu komunicirati s vama. Nemojte se bojati redefinirati te granice unutar svoje obitelji. U početku bi to moglo biti neugodno, ali vjerujte mi, isplati se", savjetuje Fey.

3. Komunikacija bez empatije

Svi smo imali razgovore u kojima smo se osjećali nečuveno ili neshvaćeno. Nažalost, to se često događa u obiteljima, tvrdi savjetnica.

"Komunikacija bez empatije vrlo je stresna i toksična. To je kada su vaši osjećaji odbačeni, vaša perspektiva se ne uzima u obzir, a razgovor postaje jednosmjerna ulica", navela je.

Ovaj nedostatak empatije može dovesti do osjećaja izoliranosti i poništiti naše emocije. Priznavanje ove dinamike prvi je korak prema promjeni. Sljedeći je vježbanje empatične komunikacije i poticanje drugih da čine isto.

"Možda se pitate kako započeti s promjenama. Jedna učinkovita metoda koju preporučujem jest vođenje dnevnika. Pomaže vam da bolje razumijete svoje osjećaje što, zauzvrat, pomaže u njihovom učinkovitijem izražavanju i rezultira boljim odnosima", zaključila je Fey.