VEĆINA roditelja poznaje onaj trenutak kad dijete nešto kaže ili napravi, a vi, umorni i pod pritiskom, izgubite kontrolu i počnete vikati. Ubrzo dijete uzvraća istom mjerom, a nakon svega ostajete iscrpljeni, frustrirani i pitate se zašto se komunikacija uvijek pretvara u viku.

Važno je imati na umu da nitko nije savršen. Svi griješimo, a povremeni povišen ton ne znači da ste loš roditelj. Takve situacije događaju se svima. Autorica Janet Lehman, stručnjakinja i majka, priznaje da je i sama znala vikati na sina tinejdžera nakon dugog i stresnog dana. No odlučila je promijeniti pristup - i uspjela.

Zašto roditelji viču?

Najčešći razlog je frustracija. Kad osjećamo da nemamo kontrolu, vikanje postaje automatska reakcija. Umjesto smirenog rješavanja problema, podižemo ton jer nam se čini da ništa drugo ne pomaže. Ako se loše ponašanje djeteta ponavlja, a nema posljedica, frustracija se nakuplja i u jednom trenutku – eksplodiramo.

Zašto vikanje ne djeluje

Vikanjem zapravo šaljemo poruku da ne vladamo situacijom. A ako roditelj gubi kontrolu, dijete može steći dojam da je ono glavno. Takvo ponašanje stvara nesigurnost i tjeskobu, a vaš autoritet slabi.

Strog i odlučan ton u redu je, ali bijes koji preraste u svakodnevno vikanje postaje kontraproduktivan. Djeca tada ne uče kako riješiti problem, već da je vika normalna reakcija na frustraciju. Vremenom vas jednostavno prestanu slušati. Jer kad je sve razlog za viku - ništa više nije važno.

Šest savjeta kako prestati vikati

Promjena ne dolazi preko noći, ali je moguća. Donosimo šest praktičnih savjeta koji vam mogu pomoći.

1. Ne ulazite u svaku raspravu

Ne morate odgovoriti na svaku provokaciju. Ako se udaljite iz napete situacije, svađa se može ugasiti sama od sebe. Dajte si prostora da razmislite i smireno odlučite kako ćete reagirati.

2. Ne reagirajte odmah

Ako vas dijete naljuti, ne morate odmah odgovoriti. Većina situacija nije hitna. Možete reći: "O ovome ćemo razgovarati kasnije." Udahnite, izađite iz sobe, prošećite, što god vam pomaže da se smirite.

3. Dajte si vremena kad dođete kući

Kad se vratite s posla, uzmite deset minuta za sebe. Presvucite se, odmorite malo i tek onda se posvetite djeci. Tako ćete biti smireniji i prisutniji, a djeca će s vremenom naučiti poštovati taj prostor.

4. Pripremite se za vlastite okidače

Svi imamo stvari koje nas brže razljute - nered, neposlušnost, nepoštovanje. Ako ih prepoznate na vrijeme, lakše ćete se pripremiti i ostati smireni. Pitanje koje si možete postaviti: Kakav roditelj želim biti?

5. Potražite podršku

Razgovarajte s partnerom, prijateljem ili stručnjakom. Niste jedini koji viču, i nema razloga za sram. Netko sa strane možda će vam pomoći da prepoznate obrasce kojih niste svjesni. Izbjegavajte one koji vas osuđuju - to vam neće pomoći.

6. Ispričajte se kad treba

Nije slabost reći djetetu: "Žao mi je što sam vikala, nisam trebala to napraviti." Time ne umanjujete odgovornost djeteta, već pokazujete da znate preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje. Učite dijete empatiji i poštovanju kroz vlastiti primjer.

Smirenost je moć

Roditeljstvo nije jednostavno i nitko ne očekuje savršenstvo. Ali uz malo vježbe i strpljenja, moguće je stvoriti smireniju atmosferu kod kuće. Ne zbog djece, već i zbog sebe.