ULAZITE u kuhinju i zatičete dijete kako igra videoigre na tabletu. "Jesi li nahranila psa?", pitate. "Jesam", odgovara ona, ne podižući pogled. No, dovoljan je jedan pogled na prazne zdjelice da shvatite pravu istinu. Pas sada cvili, vi ste frustrirani, a sama laž pogađa jače od neobavljenog zadatka.

Scene poput ove svakodnevica su u mnogim domovima, a većina roditelja reagira instinktivno i emotivno. Ipak, prije nego što donesete ishitrene zaključke, važno je zapamtiti da dječji mozak ne funkcionira poput mozga odrasle osobe. Kada djeca lažu "u lice", rijetko se radi o manipulaciji ili nepoštovanju. U većini slučajeva, iza takvog ponašanja stoje dva vrlo česta razloga.

1. Vaše se dijete sjeća zadatka, ali ne i kada ga je obavilo

Ovo je posebno često kod djece s poremećajem pažnje, anksioznošću ili drugim sličnim izazovima. Ona se suočavaju s deficitom radne memorije, što im otežava pamćenje ponavljajućih zadataka.

Dijete se često sjeća da je nahranilo psa, ali ne može se sjetiti je li to bilo danas ili nekog od prethodnih dana. U njegovoj percepciji, hranjenje psa danas izgleda potpuno isto kao i jučer ili prošli tjedan, zbog čega mu je teško razlučiti dane, a ishod na kraju izgleda kao laž.

Jesu li predali zadaću? Jesu li pospremili kopačke u ormar? Da, sjećaju se da su to učinili, ali ne nužno i kada. Istraživanja provedena na djeci s ADHD-om pokazala su da su imala znatno lošije rezultate u zadacima koji su zahtijevali procjenu vremena ili redoslijeda događaja. To znači da se mogu sjećati obavljenog zadatka, ali njihov se mozak bori s pravilnim smještanjem događaja na vremensku crtu.

2. Laž je brzi bijeg od stresa

Prisjetite se trenutaka kada ste se osjećali ugroženo ili pod stresom. Imate knedlu u grlu, a disanje postaje plitko i ubrzano. U takvim situacijama, vaš mozak se prebacuje u način rada za preživljavanje i aktivira "bori se ili bježi" reakciju.

Kada pitate dijete zašto nije napisalo zadaću, nahranilo psa ili pospremilo sobu, to može izazvati identičnu stresnu reakciju. U tom trenutku, jedino što dijete želi jest ponovno se osjećati sigurno, a laganje se čini kao najbrži put do toga.

Dr. Jerome Schultz objašnjava da su "mnoga ponašanja koja se čine negativnima ili lošima zapravo samozaštitne strategije koje djeca koriste, svjesno ili nesvjesno, kako bi sakrila svoju nesposobnost." Ta "nesposobnost" može biti deficit radne memorije, nemogućnost fokusiranja ili neki drugi izazov s izvršnim funkcijama.

Kako se nositi s dječjim lažima?

Bez obzira na to jesu li laži vašeg djeteta namjerne ili ne, postoje načini da to ponašanje držite pod kontrolom.

Koristite dnevnu strukturu kao podršku pamćenju

Jedan od najboljih načina je korištenje popisa zadataka. Kada vaše dijete, primjerice, preda zadaću ili nahrani psa, stavi kvačicu na popis. Na taj način ima vizualni podsjetnik na ono što je obavilo tog dana.

Prepoznajte kada se dijete osjeća ugroženo

Umjesto da ga odmah optužite, mirno recite: "Nisi u nevolji, samo mi reci što se dogodilo." Zatim radite na smirivanju situacije: duboko dišite, popijte gutljaj vode ili napravite nekoliko vježbi kako biste preusmjerili energiju. O onome što se stvarno dogodilo razgovarajte tek nakon što se dijete smiri i ponovno osjeća sigurno.

Budite znatiželjni i vodite se suosjećanjem

Normalno je osjećati se frustrirano kada vam dijete laže. No, umjesto da pomislite: "Opet nije predao zadaću, a lagao mi je da jest!", pokušajte s ovim pristupom: "Imam dobro dijete koje prolazi kroz teško razdoblje. Pitam se što se događa i kako mu mogu pomoći?" To je mala promjena u perspektivi, ali može donijeti ogromnu razliku za oboje.

Kada shvatite da se vaše dijete osjeća pod stresom, ugroženo ili se jednostavno ne može točno sjetiti događaja, budite spremni prijeći preko same laži. Usvajanje "trenerskog pristupa" te uvođenje sustava i struktura koji mu pomažu da se sjeti obaveza ili osjeća sigurnije smanjit će stres - i njegov i vaš. Istina je jednostavna: djeca žele biti dobra, a vi imate moć pomoći im da u tome i uspiju.