GENERACIJA Z donijela je izazov kakav u novijoj povijesti obrazovanja nije zabilježen - primjetan pad školskih postignuća. Prema neuroznanstveniku dr. Jaredu Cooneyju Horvathu, riječ je o prvoj modernoj generaciji koja u prosjeku postiže slabije rezultate od prethodne. Na to je upozorio i u svjedočenju pred nadležnim odborom američkog Senata. Problem, tvrdi, nije u lijenosti ili manjku truda, nego u načinu na koji djeca danas uče te u utjecaju stalne izloženosti ekranima na mozak u razvoju.

Prekinut dugogodišnji rast

Više od stoljeća svaka je nova generacija bilježila bolje rezultate u čitanju, pamćenju i rješavanju problema. Taj je trend, prema dostupnim podacima, zaustavljen s generacijom Z, rođenom između 1997. i ranih 2010-ih. Analize međunarodnih testiranja upućuju na pad koncentracije, pismenosti, matematičkih vještina i tzv. izvršnih funkcija, pa i prosječnog kvocijenta inteligencije. Te su sposobnosti važne ne samo za uspjeh u školi, nego i za svakodnevno donošenje odluka te emocionalnu samokontrolu.

Površno čitanje umjesto dubinskog učenja

Promijenio se i način primanja informacija. Duga i usredotočena čitanja sve češće zamjenjuju kratki videozapisi, sažeci i natuknice. Dubinsko učenje zahtijeva vrijeme, ponavljanje i trud, dok brzo "prelistavanje" sadržaja potiče skakanje s teme na temu. Takav obrazac može oslabiti pamćenje i otežati samostalno rješavanje složenijih zadataka.

Ekrani i koncentracija

Mladi danas velik dio budnog vremena provode pred ekranima - u školi i kod kuće. Digitalni alati nude brzinu i dostupnost, ali ne potiču uvijek dublje promišljanje. Stručnjaci pritom ističu važnost izravne komunikacije, rasprave i kontinuiteta u učenju.

Sve manje čitanja

Na smanjeni interes za čitanje upućuju i istraživanja. Prema podacima Nacionalnog povjerenstva za pismenost iz 2024., tek svako treće dijete rado čita u slobodno vrijeme, a svakodnevno čita njih oko petine. U znanstvenom časopisu iScience objavljeno je i istraživanje prema kojem je navika svakodnevnog čitanja u posljednja dva desetljeća pala za više od 40 posto.

Nije tehnologija problem, nego način uporabe

Horvath ne zagovara odbacivanje tehnologije, nego umjerenost i jasne granice. Smatra da učenje slabi kada digitalni alati zamijene misaoni napor. Podaci iz više desetaka zemalja pokazuju da intenzivna digitalizacija nastave nije uvijek donijela bolje rezultate. Njegov rad usmjeren je na primjenu znanstvenih spoznaja u učionicama - s manje oslanjanja na ekrane, a više na koncentrirano razmišljanje.

Može li se trend preokrenuti?

Stručnjaci smatraju da promjena jest moguća, ali zahtijeva angažman odraslih. Djeci su potrebni knjige, vrijeme za razmišljanje i prostor za dosadu, koja također potiče kreativnost. Ograničavanje vremena pred ekranima tijekom učenja, poticanje čitanja i nagrađivanje truda, a ne samo brzine, mogu pomoći u jačanju koncentracije. Cilj nije povratak u prošlost, nego uravnotežen odnos prema tehnologiji.