Kulminacija obilježavanja ovog tjedna događa se upravo sada u Zagrebu, zajedničkom šetnjom brojnih građana strogim centrom grada pod motom "Zajedno za plodnost". 
 

Na glavnom zagrebačkom trgu postavljenu su i štandovi gdje se roditelji, žene i muškarci mogu raspitati, educirati o svemu što ih zanima te kupnjom bedževa, majica i razglednica s prikladnim porukama dodatno podržati ovu vrijednu akciju. A u nju se uključio i ZET pa se na displejevima u tramvajima prikazuju poruke kojima se pokušava podignuti svijest o neplodnosti. 

U Hrvatskoj je prema statistici svaki šesti par neplodan. Razlozi su mnogobrojni, a iako kod nas postoje institucije, stručnjaci i načini za potpomognutu oplodnju, zakonska rješenja i dalje kaskaju za onima kakve imaju razvijenije zemlje. 

Zato je na ovogodišnjem obilježavanju Tjedna neplodnosti poseban naglasak stavljen upravo na senzibilizaciji javnosti i zagovaranju boljih zakonskih rješenja pod geslom Medicinski potpomognuta oplodnja - nikad više svjetonazorsko pitanje. 
 

Problemi koji se vežu uz neplodnost svrstavaju se u dvije glavne skupine - medicinski i nemedicinski, s najvećim naglaskom na sve višoj dobi para te brojnim reprodukcijskim hendikepima koji se uočavaju i kod parova u kojima nema dokaza neplodnosti. 

Što se dobi tiče, evidentno je da žene sve kasnije rađaju, odnosno sve kasnije planiraju trudnoću - što je barem 4-5 godina više nego što je bio običaj prije 20-ak godina. Statistika kaže da žene u
Hrvatskoj svoje prvo dijete danas u prosjeku rađaju s 29,2 godine, s time da je broj žena koje svoje prvo dijete rađaju u 35. godini svake godine sve veći. Čak 31 posto svih porođaja događa se između 30. i 35. godine, a samo 14 posto žena ima 3 i više djece. Ove smo podatke posudili sa službenih stranica Poliklinike za ginekologiju, porodništvo i reproduktivnu medicinu Ivf, gdje zainteresirani mogu detaljno proučiti probleme, pitanja, načine, znanstvene metode i rezultate koji se vežu uz potpomognutu oplodnju. 

Među najčešćim problemima koji se spominju uz takozvane medicinske hendikepe ističu se: monoovulacija, osjetljivost spermatogeneze, složen i nesavršen mehanizam selekcije gameta, česte aneuploidije gameta i zametka, složeni mehanizmi oplodnje i razvoja zametka, osjetljive receptivnosti endometrija i implantacije, visoke učestalosti reprodukcijskih pogrešaka te mogućnosti brojnih epigenetskih učinaka. No, snažan je i podatak da parovi u kojima nema dokazani razloga neplodnosti, a koji uz redovne spolne odnose može dogoditi reprodukcijski gubitak od čak 70 posto. 

Ova je tema vrlo opsežna i u potpunosti će je razumjeti tek stručnjaci i parovi koji su prošli, prolaze ili će tek proći ove osjetljive procese potpomognute oplodnje te je samim time često nerazumljivo, a još češće tužno, da se o ovoj problematici u javnosti govori s mnogim negativnim konotacijama. 

Svijet se modernizira i iako znanost nekada zaista zna gurati nos u područja koja direktno zadiru u promjene ljudske genetike, zbog sve brojnijih parova koji, ne svojom direktnom krivnjom, ne mogu imati djecu, njima je ovo pitanje doslovno od životne važnosti. Pitate li stoga bilo koga od njih žele li da medicina ide dalje, da je u našoj zemlji adekvatno prate zakoni, jednoglasno će se složiti. Jer onaj tko ima djecu može pričati da je možda priroda tako htjela, da je to prirodna selekcija - takav odgovor nikada nije i neće zadovoljiti onoga tko više od svega želi imati dijete.

Pogotovo od kada smo dobili ovakve u razvijenog svijetu legitimne metode i mogućnosti s vrlo visokom učinkovitošću. 

Jer načina za potpomognutu oplodnju je mnogo: 

 

Od kontrole ciklusa, indukcije ovulacije, intrauterine ili intratubarne inseminacije, izvantjelesne oplodnje, utvrđivanja optimalnih oocita i spermija, metode oplodnje sa smrznutim jajnim stanicama kojima se, među ostalima, čuva plodnost žena koje su oboljele od onkoloških bolesti te radi lijekova nisu u mogućnosti zatrudnjeti u svojim "najplodnijim" godinama, a u pripremi su i drugi postupci kojima se u svijetu već duže vrijeme liječi neplodnost i omogućava parovima sa specifičnim problemima da i oni postanu roditelji. 

 

 

Jer, zašto bi parovi kojima prirodnu oplodnju priječi neki od spomenutih medicinskih hendikepa u današnje vrijeme bio nepremostivi zid u želji da postanu ono na što svaki čovjek na našoj planeti ima potpuno pravo.