RUSKI predsjednik Vladimir Putin priznao je proruske pobunjeničke teritorije Donjeck i Luhansk kao neovisne republike. Putinovo obraćanje trajalo je gotovo sat vremena i u njemu je ruski predsjednik išao u daleku povijest da bi na kraju objavio priznanje. Potom je potpisao dokumente o priznanju.

Proruske separatističke republike Donjeck i Luhansk, koje je Moskva danas priznala kao neovisne, a još od 2014. nisu pod kontrolom Kijeva, smještene su u Donjeckom ugljenom bazenu (skraćeno Donbasu) na istoku Ukrajine, gdje većina stanovnika govori ruski. Oblasti Donjeck i Luhansk su, dakle, dio veće regije Donbas.

Svaka od dvije separatističke republike koje je priznao Putin zauzima otprilike trećinu regija u kojoj se nalazi - Donjecka i Luhanska. No iz Putinovog obraćanja nije bilo jasno je li Putin priznao čitave regije Donjeck i Luhansk kao samostalne, ili samo dijelove koje drže separatisti.

Putinovo pojašnjenje koje je otklonilo svaku nedoumicu

Danas je stiglo Putinovo pojašnjenje koje je otklonilo svaku nedoumicu.  Ruski predsjednik priznao je ne samo dijelove Luhanska i Donjecka koji drže separatisti, nego je priznao separatističke republike u granicama koje one smatraju svojima. To znači cijeli Donjeck i Luhansk, odnosno cijeli Donbas. 

"Prepoznali smo sve njihove temeljne dokumente - uključujući njihove ustave, koji opisuju njihove granice kao granice Luganske i Donjecke oblasti kada su bile dio Ukrajine", rekao je Putin. 

Dio Donbasa koji nije pod kontrolom Donbasa, a radi se o otprilike dvije trećine te veće regije, pod kontrolom je ukrajinskih vlasti i kada bi se Rusija krenula u, kako je to nazvao Putin, "uspostavljanje mira", to bi izgledno značilo oružani sukob ruske vojske s ukrajinskim snagama. Putin je, podsjetimo, danas od gornjeg doma parlamenta zatražio odobrenje za slanje ruske vojske izvan granica Rusije i to je odobrenje ekspresno i dobio.

Rudarsko i metalurško područje 

Donjeck (nekad se zvao Staljino), najveći je grad u Donbasu i jedan od glavnih metalurških središta Ukrajine. U njemu živi dva milijuna stanovnika.

Luhansk (bivši Vorošilovgrad), industrijski je grad s 1,5 milijuna stanovnika.

Bazen Donbasa, područja uz granicu s Rusijom na sjevernoj obali Crnog mora, krije goleme zalihe ugljena.

Prisutnost govornika ruskog jezika uglavnom je povezana s dolaskom velikog broja ruskih radnika nakon Drugog svjetskog rata. 

Moderna povijest Donbasa u kojem su Donjeck i Luhansk

Kada su 2014. pobunjenici koje podržava Rusija zauzeli vladine zgrade u gradovima diljem istočne Ukrajine, došlo je do izbijanja sukoba, nakon čega su dvije oblasti u regiji Donbas ostale u rukama separatista. Sukob je izbio neposredno nakon ruske aneksije poluotoka Krima koji je izazvao međunarodnu osudu.

Međunarodna zajednica nije priznala njihovu neovisnost koja je proglašena nakon održanog referenduma.

Područja u Donbasu pod kontrolom separatista postala su poznata kao Luganska Narodna Republika (LPR) i Donjecka Narodna Republika (DPR). Ukrajinska vlada tvrdi da su te dvije regije zapravo pod ruskom okupacijom. Samoproglašene republike ne priznaje nijedna vlada, uključujući Rusiju, a ukrajinske vlasti odbijaju izravno razgovarati s bilo kojom od njih.

Sporazum iz Minska iz 2015. rezultirao je klimavim dogovorom o prekidu vatre, a sukob je prerastao u statični rat duž linije koja razdvaja ukrajinsku vladu i područja pod kontrolom separatista. Sporazumi iz Minska zabranjuju naoružanje u blizini te linije. 

Primirje se uspostavljalo više puta, ali su ga uvijek prekidale zaraćene strane na terenu.Politički dio ugovora koji predviđa široku autonomiju za pobunjene regije i lokalne izbore u njima po ukrajinskom zakonu, i dalje je mrtvo slovo na papiru, a zaraćene strane prebacuju jedna na drugu odgovornost za taj neuspjeh.

Pozadina sukoba u regijama koje Putin priznaje kao samostalne države

Rat u Ukrajini traje skoro osam godina. U sukobima u regiji Donbas je u tome periodu poginulo više od 14.000 ljudi, a Ukrajina navodi da je 1.5 milijuna stanovnika bilo prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je većina ostala u područjima Donbasa koja su i dalje pod kontrolom Ukrajine.

U ovom nominalno građanskom ratu ruski separatisti, koji su zauzeli dio pokrajine Donbas na istoku Ukrajine i proglasili paradržave Donjeck i Luhansk, ni u jednom trenutku nisu ostali bez modernog ruskog naoružanja. Unatoč ruskim poricanjima, brojni dokazi s terena ukazuju na to da ih ruska vojska aktivno podupire.

Ukrajinska vojska nije pokušala osloboditi taj teritorij u tih osam godina ili barem nakon sklapanja sporazuma u Minsku 2014. i 2015.

SAD i druge zapadne zemlje već su više puta u posljednjih mjesec dana upozorili da Rusija u području koje drže pobunjenici planira ili isprovocirati incident ili ga sama inscenirati kako bi opravdala napad. 

Što se događa posljednjih dana

U posljednjih tjedan dana Kijev optužio ruske separatiste za oružane napade, uključujući granatiranje vrtića i škole, dok su separatisti optuživali ukrajinske snage da su otvorile vatru na njihov teritorij. Ukrajinske snage tvrde da se suzdržavaju od odgovora na rusko granatiranje upravo da ne bi "isprovocirali" protunapad ruskih snaga, na što Moskva, po svemu sudeći, računa. 

Separatisti su proveli i evakuacije civila koji su premješteni u Rusiju. 

Zapadni čelnici u više navrata su isticali kako su zabrinuti da Rusija situaciju u Donjecku i Luhansku pokušava iskoristiti kao izgovor za oružani napad na Ukrajinu.

Putin je, s druge strane, dugo optuživao Ukrajinu za kršenje prava etničkih Rusa i onih koji govore ruski u Ukrajini te je rekao da je u okviru prava Rusije da vojno intervenira kako bi ih zaštitila. U srijedu je kazao da je u Donbasu počinjen "genocid".

Tko su separatistički vođe

Denis Pušiljin, izabran 2018., vodi samoproglašenu Donjecku narodnu republiku (DNR).

Leonid Pasečnjik je čelnik samoproglašene Luganske republike (LNR).

Obojica su s Putinom u Moskvi potpisali dokumente o priznanju.