BRAČNI par Zelenskij je završio na naslovnici poznatog modnog časopisa Vogue te pokrenuo lavinu komentara. Iz svega toga, sadržajno se mogu postaviti neka pitanja i zaključci.

Jasno je da predsjednik Zelenskij koristi svaku moguću priliku i svako moguće poznanstvo da prikaže težinu rata u Ukrajini, da rat u Ukrajini nikako ne ode iz fokusa svjetske javnosti. Također, jasno je da mu jedan dio javnosti to zamjera. Iako, najviše mu zamjera onaj dio javnosti koji nije bio naklonjen ukrajinskom predsjedniku otpočetka rata. Pravo bi pitanje bilo, koliki dio javnosti koji je podržavao ili simpatizirao Zelenskog, ne odobrava ovaj PR-ovski potez.

Predsjednik kao jedan od nas

Jasno je da, predsjednik Zelenskij i njegov PR tim rade na njegovom imidžu "običnog" i skromnog čovjeka, ali odlučnog i čvrstog lidera. Također, doživljaj Zelenskog je u potpunosti različit od recimo predsjednika Putina, kojeg se prikazuje (često je to i realan prikaz) kao čovjeka koji sjedi u hladnom dvorcu, okićen zlatom i najskupljim mramorom, potpuno udaljenog od sivila i blata ruske realnosti.

Predsjednik Zelenskij se nasuprot tom putinovskom narativu, spušta u to "blato" ukrajinske svakodnevnice, rado je dijeli sa običnim narodom, a onako neobrijan u običnoj vojnoj majici pojačava dojam zabrinutosti i dijeljenja patnje sa svojom zemljom i narodom.

I nema u tome ništa sporno. Marketing predsjednika Zelenskog se gotovo u ničemu ne razlikuje od ostalih lidera. Može se dati nekoliko primjera. Upravo je predsjednik Putin godinama gradio sliku simpatičnog Rusa, koji je topla slavenska duša, koja se rado druži, popije, zapjeva i plati sve u kafani, ali ako ga se razljuti "dignut" će tu kafanu u zrak. Pa smo tako predsjednika Putina gledali kako igra hokej i baca ruske judaše, kako priča viceve pred narodom i vozi kamione. Ali kad treba opominje i prijeti ruskim oligarsima pred kamerama. Dakle pomaže i dijeli, ali i kažnjava po potrebi.

Svedemo li to na našu svakodnevnicu, možemo se samo sjetiti bivše predsjednice Grabar-Kitarović i SP-a u Rusiji 2018. godine. Kada se s predsjednicom mogao poistovjetiti svaki navijač reprezentacije, kada je predsjednica bila "jedna od nas". Bila je netko tko radi ozbiljan posao, ali ne može sakriti svoju emociju kada "igra moja Hrvatska".

Da, tom PR-u se zaista nijedan lider ne može oduprijeti, stoga i ova naslovnica Vogue-a nije izuzetak. Problematično je to, što je Ukrajina u ratu, a njen ratni komadant se slika u tamo nekom ženskom časopisu. Tako se to dobrom dijelu javnosti čini.

Vraćanje rata u Ukrajini u fokus

I zaista moglo bi se tako tumačiti, no postoji i druga perspektiva. Predsjednik Zelenskij to čini u trenutku kada je rat u Ukrajini potpuno izašao iz fokusa javnosti u SAD-u, kada Ukrajina nije ni među pet top tema javnosti i medija u SAD-u (možda je pretjerana ocjena, a možda i nije). Odlukom da se pojavi na naslovnici Vogue-a ponovno je dobio taj fokus i s te strane nije napravio ništa nelogično.

No, kako je prije par mjeseci politolog Dejan Jović tada izjavio, a za što su ga mnogi napadali, Zelenskom se može dogoditi da postane iritantan zapadnoj publici i Zapadu generalno. Već neko vrijeme, stalnim zahtjevima i ponekad uplitanjem u unutarnje poslove zapadnih zemalja (što je slučaj s Njemačkom), vrh Ukrajine je počeo gubiti simpatije šire javnosti, a ponekad i političkih aktera na Zapadu.

To naravno ne znači da će Zapad sutra prestati s isporukom oružja ili da će reći Putinu: "gađaj i ne štedi!", niti će ova naslovnica Vogue-a biti prekretnica, ali postojat će izvjestan odmak u politici prema Ukrajini.

Podrška Zapada

I to nema veze sa Zelenskim, niti će predsjednik to uspjeti promijeniti. Jednostavno, Zapad kada odluči da prestane naoružavati Ukrajinu i kada se otvore pregovori s Rusijom, to neće ovisiti o Ukrajini i njenom raspoloženju za nastavak borbe za deokupaciju zemlje. Ovisit će o politici Zapada. Ukoliko Zapad (najviše ovaj anglosaksonski dio Zapada) odluči da stane rat u Ukrajini, ukrajinski vrh će pod takvim pritiskom, vrlo vjerojatno, popustiti.

Predsjednik Zelenskij može dalje pokušavati utjecati na širu javnost zapadnih zemalja, očekujući da se pritiskom na zapadnu javnost eventualno pritisnu zapadne vođe, no to je, vjerujem, borba s vjetrenjačama. Usporedio bi to sa sankcijama Zapada prema Rusiji.

U istoj mjeri u kojoj su zapadne sankcije izazvale unutarnje nemire u Rusiji i potaknule ruske građane na prosvjede protiv vlasti, u tolikoj mjeri će obraćanja i "vrištanja" predsjednika Ukrajine s naslovnica modnih i drugih časopisa pomoći Ukrajini. Jednostavno, koliko je javnost u Rusiji otporna na sankcije, toliko je zapadna javnost osjetljiva na svoj komfor. Ništa više, ništa manje.