DNEVNO drijemanje uobičajeno je kod starijih osoba, no novo istraživanje upućuje na to da učestalost, namjera i trajanje popodnevnog odmora mogu biti povezani s rizikom od demencije. Istraživači s Fakulteta javnog zdravstva Bloomberg pri Sveučilištu Johns Hopkins otkrili su da starije osobe koje često i nenamjerno drijemaju imaju znatno veći rizik od razvoja demencije, piše Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health.

Ključni nalazi studije

Studija, objavljena 5. listopada u časopisu The Journal of Gerontology: Medical Sciences, pratila je 995 korisnika američkog sustava Medicare starijih od 65 godina. Nitko od sudionika na početku istraživanja 2013. nije imao demenciju, a njihovo stanje praćeno je deset godina kroz podatke Nacionalne studije o trendovima zdravlja i starenja.

Analiza je pokazala da sudionici koji drijemaju većinu dana ili svakodnevno imaju 48 posto veći rizik od razvoja demencije u odnosu na one koji to čine rijetko ili nikada. Rizik je ostao povišen i nakon što su znanstvenici u izračun uračunali demografske podatke, opće zdravlje te kvalitetu noćnog sna, uključujući trajanje spavanja i rizik od opstruktivne apneje.

Nadalje, nenamjerno drijemanje, odnosno situacija u kojoj osoba zaspi bez plana, povezano je s 39 posto većim rizikom. Zanimljivo je da je i drijemanje kraće od 30 minuta bilo povezano s 40 posto većim rizikom od demencije. Ta je veza ostala čvrsta i nakon uzimanja u obzir drugih faktora, dok je povezanost kod drijemanja duljeg od pola sata oslabila kad su u analizu uključeni podaci o noćnom snu.

Dvosmjerna veza

"Učestalije drijemanje moglo bi biti pokazatelj promjena u mozgu, a ne nužno i uzrok tih promjena koje vode u demenciju", objašnjava Adam Spira, profesor na Odsjeku za mentalno zdravlje i viši autor rada.

Znanstvenici smatraju da je veza između drijemanja i demencije vjerojatno dvosmjerna. S jedne strane, drijemanje može biti faktor rizika. S druge strane, propadanje dijelova mozga koji reguliraju budnost, što se događa u ranoj fazi demencije, također može uzrokovati pojačanu potrebu za drijemanjem.

Kako bi testirao tu hipotezu, istraživački tim iz analize je isključio sve slučajeve demencije koji su dijagnosticirani unutar prvih pet godina praćenja. Utvrdili su da su veze s čestim i nenamjernim drijemanjem ostale slične. To podupire ideju da promjene u navikama drijemanja mogu prethoditi dijagnozi demencije, a ne biti samo njezina posljedica.

Potencijal za rano otkrivanje

"Praćenje navika drijemanja moglo bi poslužiti kao jednostavan i rani pokazatelj za prepoznavanje starijih osoba s povišenim rizikom od demencije. To bi nam moglo pomoći da usmjerimo ciljane intervencije za prevenciju", izjavila je Kening Jiang, postdoktorandica i prva autorica studije.

Dosadašnja istraživanja o ovoj temi davala su neujednačene rezultate. Neke su studije povezale duže ili češće drijemanje s većim rizikom, dok druge nisu pronašle vezu ili su čak sugerirale da kratki odmor može biti koristan.

Autori istraživanja napominju da te razlike vjerojatno proizlaze iz različitog dizajna istraživanja, poput toga jesu li se podaci prikupljali izjavama sudionika ili pomoću nosivih uređaja, te iz kulturoloških razlika u stavovima prema drijemanju.

Ograničenja i budući koraci

Autori ističu da je njihova studija opservacijska i ne može dokazati da drijemanje izravno uzrokuje demenciju. Istraživanje se oslanjalo na podatke o drijemanju koje su sudionici sami prijavljivali, što otvara mogućnost pogrešaka zbog zaboravljivosti. Također, status demencije utvrdili su pomoću algoritamske klasifikacije, a ne izravnom kliničkom dijagnozom.

Zbog toga su potrebne dugoročne studije koje će kombinirati objektivna mjerenja dnevnog drijemanja i noćnog sna. Takva istraživanja mogla bi preciznije razjasniti vezu između obrazaca drijemanja i rizika od demencije te utvrditi mogu li promjene tih navika odgoditi ili spriječiti razvoj bolesti.

Rad pod naslovom "Karakteristike drijemanja i pojava demencije: rezultati Nacionalne studije o trendovima zdravlja i starenja" potpisuju Kening Jiang, Alden L. Gross, Catriona Tingsea Wu, Junxin Li, Halima Amjad, Emerson M. Wickwire, Jennifer S. Albrecht, Atul Malhotra, Chien-Yu (Irene) Tseng, Marc Kaizi-Lutu, Chunyu Liu, Christopher N. Kaufmann i Adam P. Spira.