VEĆINA nas je bila u nekoj situaciji u kojoj smo bili pod stresom, a prvi odgovor našeg organizma podrazumijevao je trčanje u kupaonicu. Kad smo pod stresom, obično se pokreće reakcija borbe ili bijega, što pokreće oslobađanje hormona. Sve to utječe na uobičajene hormone koji održavaju mjehur opuštenim, uzrokujući njegovo skupljanje. To rezultira time da ljudi osjećaju potrebu za mokrenjem, a ponekad može čak izazvati i nehotično mokrenje.

Ali zašto se to događa?

Prema urologinji i youtuberici dr. Reni Malik, stres može utjecati na mjehur na više načina. Jedan od potencijalnih čimbenika koji doprinosi tome je disfunkcija zdjeličnog dna, gdje se mišići u dnu zdjelice napinju kao odgovor na stres. Ovo funkcionira na sličan način kao kad nehotice stisnete čeljust.

Izloženost stresu tijekom duljeg razdoblja također može imati utjecaja, kaže Malik pozivajući se na istraživanje koje je štakore izložilo kroničnom stresu kako bi se utvrdilo ima li stres utjecaja na osjetljivost mjehura. Istraživači su otkrili da ti štakori imaju niži prag boli i nelagode te su intenzivnije osjećali ove podražaje, što je fenomen poznat kao hiperalgezija izazvana stresom.

"To može objasniti zašto kad smo pod kroničnim stresom normalne podražaje, poput potrebe za odlaskom u kupaonicu, doživljavamo kao neugodne ili naporne, zbog čega želimo brže otići u kupaonicu kako bismo se mogli osloboditi tog neugodnog osjećaja", kaže Malik.

Također je utvrđeno da u stresnim situacijama mozak može pokrenuti oslobađanje neurotransmitera zvanog faktor oslobađanja kortikotropin (CRF).

"Mjehur ima receptore koji specifično reagiraju na ovaj neurotransmiter, koji djeluje na mjehur povećavajući kontrakcije mokraćnog mjehura, a kontrakcije mjehura razlog su zbog kojeg osjećate potrebu za mokrenjem", objasnila je.

Malik dodaje da stres također može negativno utjecati na našu razinu serotonina, neurotransmitera odgovornog za regulaciju raspoloženja, koncentracije i sna.

Također postoji snažna korelacija između prekomjerno aktivnog mjehura i tjeskobe.

"Znamo da postoji vremenski odnos", kaže Malik: "Ljudi koji obole od prekomjerno aktivnog mjehura imaju veću vjerojatnost da će razviti tjeskobu u sljedećih 10 godina. Slično tome, znamo i suprotno; ljudi s tjeskobom imaju veće šanse za razvoj prekomjerno aktivnog mjehura u sljedećih 10 godina."

Studije su također otkrile da rješavanje simptoma jednog može pomoći ublažiti ili smanjiti čovjekov rizik od razvoja drugog, piše Men's Health.