DEMENCIJA se uglavnom ne povezuje s mlađim ljudima, no prvi simptomi mogu se pojaviti i desetljećima prije 65. godine. Demencija koja se razvije prije 65. godine naziva se demencijom s ranim početkom, odnosno demencijom mlađe životne dobi.

Demencija nije specifična bolest, već skup simptoma koji nastaju zbog različitih bolesti i oštećenja mozga. Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest. Stanje može značajno utjecati na svakodnevni život, a simptomi ovise o njegovu uzroku. Prema procjenama Alzheimer's Research UK, broj ljudi koji žive s demencijom u svijetu mogao bi do 2050. porasti na oko 153 milijuna, dok ih je 2019. bilo gotovo 57 milijuna.

Mogući uzroci u mlađoj dobi

Postoji više razloga zbog kojih se demencija može razviti kod mlađih osoba. Primjerice, frontotemporalna demencija (FTD) nastaje zbog oštećenja frontalnih i temporalnih režnjeva mozga i češće se dijagnosticira kod mlađih osoba nego Alzheimerova bolest. Najčešće se dijagnosticira između 45. i 65. godine, iako se može pojaviti i ranije.

Huntingtonova bolest, nasljedni genetski poremećaj koji postupno oštećuje živčane stanice, također može uzrokovati kognitivne i druge neurološke promjene. Kognitivni pad može biti povezan i s oštećenjem mozga uzrokovanim dugotrajnim prekomjernim konzumiranjem alkohola. Alzheimer's Society navodi i druga moguća objašnjenja, poput moždanog udara i traumatske ozljede mozga.

Iz organizacije Alzheimer's Research UK pojašnjavaju da su uzroci Alzheimerove bolesti složeni. U razvoju bolesti važnu ulogu imaju promjene povezane s nakupljanjem amiloida i taua u mozgu, pri čemu se stvaraju plakovi i nakupine koje ometaju normalno funkcioniranje moždanih stanica.

Kako se demencija razlikuje kod mlađih osoba

Demencija kod mlađih osoba može izgledati drukčije nego kod starijih. Uzrokuje je širi spektar bolesti, a mlađe osobe češće razviju neki od rjeđih oblika demencije. Gubitak pamćenja pritom ne mora biti jedan od prvih simptoma. Češće se u početku mogu javiti problemi s jezikom, vidom, ponašanjem ili osobnošću, kao i poteškoće s kretanjem, koordinacijom ili ravnotežom.

Demencija u mlađoj dobi također je češće povezana s genetskim čimbenicima. Oko jedne od deset osoba s demencijom mlađe životne dobi ima gen koji izravno uzrokuje bolest.

Mnogi mlađi ljudi s demencijom nemaju druge ozbiljne ili dugotrajne zdravstvene probleme. Dijagnoza zato može kasniti. Zdravstveni radnici rjeđe se susreću s demencijom kod mlađih osoba, a rani simptomi mogu se pripisati stresu, problemima u vezi ili na poslu, depresiji ili menopauzi.

Rani znakovi koji se javljaju u razgovoru i ponašanju

Rani simptomi ne moraju nužno uključivati gubitak pamćenja. Mogu se očitovati kroz promjene u ponašanju, govoru, vidu ili osobnosti. Kod frontotemporalne demencije, primjerice, među prvim znakovima mogu biti promjene osobnosti i ponašanja ili poteškoće s jezikom.

Mogu se pojaviti i poteškoće u pronalaženju pravih riječi, sporiji govor ili problemi s razumijevanjem jezika. Kod nekih oblika demencije javljaju se i problemi s planiranjem, organizacijom, donošenjem odluka i rješavanjem problema.

Među mogućim ranim znakovima su i zaboravljanje nedavno naučenih informacija ili važnih datuma, ponavljanje istih pitanja, poteškoće s obavljanjem poznatih svakodnevnih zadataka te gubitak orijentacije. Osoba može imati problema s praćenjem razgovora, procjenom prostora ili dubine, a mogu se pojaviti i promjene raspoloženja, ponašanja i osobnosti.

Napredovanje bolesti

Kako bolest napreduje, simptomi mogu postajati sve izraženiji. Ovisno o vrsti demencije, mogu se pojaviti ozbiljne promjene raspoloženja i ponašanja, zbunjenost oko vremena i mjesta, problemi s prepoznavanjem ljudi te izražene poteškoće s pamćenjem.

U kasnijim fazama mogu se razviti i ozbiljni problemi s govorom, gutanjem i kretanjem, a osobi može biti potrebna sve veća pomoć u svakodnevnom životu. Tijek bolesti razlikuje se od osobe do osobe i ovisi o vrsti demencije.

Prevencija i upravljanje rizikom

Istraživanja proučavaju i povezanost različitih čimbenika u mlađoj dobi s kasnijim kognitivnim zdravljem, uključujući upalne procese i povišene razine C-reaktivnog proteina (CRP). Međutim, takve povezanosti ne znače da će osoba koja ima povišen CRP nužno razviti demenciju.

Za demenciju trenutačno ne postoji lijek koji je može izliječiti, no postoje terapije koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma ili usporavanju napredovanja određenih oblika bolesti.

Za smanjenje rizika važno je brinuti o općem zdravlju. Alzheimer's Society među korisnim navikama navodi redovitu tjelesnu aktivnost, uravnoteženu prehranu, nepušenje, umjerenu konzumaciju alkohola te održavanje mentalne i društvene aktivnosti.

Važno je naglasiti da pojedinačni simptomi poput povremenog zaboravljanja, umora ili problema s koncentracijom sami po sebi ne znače da osoba ima demenciju. Ako se promjene ponavljaju, pogoršavaju ili počinju ometati svakodnevni život, potrebno je razgovarati s liječnikom.