PREBRZO jesti nije zdravo, kako za nas tako i za naše ljubimce. Halapljivci se vrlo teško obuzdavaju i nije nimalo lako usporiti ljubimca koji jede brzo poput usisavača. Ipak i tome se može doskočiti.

Čemu uopće tolika žurba kad je u pitanju hrana? Razloga je mnogo, a kada je riječ o psima odgovor je najčešće vrlo jednostavan. Psima je zapravo svojstveno jesti brzo i halapljivo. Psi su skloni brzom jedenju svojih obroka. Proces probave hrane kod njih ne započinje u ustima kao kod ljudi, već u želucu. Zbog toga ne postoji ni fiziološka potreba da hranu žvaču i usitnjavaju. Osim toga, zubalo im nije prilagođeno žvakanju, već trganju hrane. Kod ljudi zubi imaju široke žvačne plohe zahvaljujući kojima se hrana bolje namače slinom i priprema za procese probave.

Evolucijski, ovakvo ponašanje se može protumačiti samo kao metoda preživljavanja. Preci današnjih pasa morali su jesti brzo. Oni nisu mogli znati kada će imati sljedeći obrok pa su jeli što više u što kraćem vremenu. Također je uvijek postojala prijetnja da će im hranu oteti veća ili dominantnija životinja ili da će druge životinje saznati za plijen. Preci domesticiranih pasa su se trebali boriti za svaki zalogaj hrane, koje je bilo relativno u oskudnim količinama, pa su oni slabiji bili osuđeni na gladovanje pa i uginuće. Živeći uz čovjeka, psi najčešće više nisu morali loviti i toliko brinuti o hrani, no ipak su zadržali potrebu jesti brzo i halapljivo. Mnogi psi današnjice sačuvali su ovu karakteristiku svojih predaka. Tako se pojava halapljivog jedenja u pasa može povezati sa starim navikama njihovih predaka.

Čak i kod današnjih pasa još postoji međusobno natjecanje za hranu, što psi mogu iskusiti već u štenećem dobu dok su još u leglu. Psi koji su udomljeni, a nerijetko i psi iz uzgajivačnica, pokazuju ponašanje poznato kao „čuvanje resursa". Primjerice, ako se količina hrane koju psi dobivaju stavlja u zajedničku zdjelu, koju je „napada“ više pasa, stvara se potreba i ponašanje usmjereno na cilj pojesti što više hrane što brže, kako je u međuvremenu ne bi oteo brat, sestra ili drugi pas. U tome najviše uspijevaju najveći i najbrži psi, koji snagom i agresijom uspijevaju doći do najveće količine hrane. Kod štenaca i udomljenih pasa takvo ponašanje se često nastavlja i u novom domu, a naročito ako je u kućanstvu prisutan još koji ljubimac. U svakom slučaju, halapljivo uzimanje hrane i vode može se nastaviti i u odrasloj dobi. Neki psi jednostavno jedu brže od drugih u skladu sa svojim temperamentom.

U svakom slučaju prebrzo uzimanje hrane ima niz nepoželjnih posljedica, kao što su povraćanje neprobavljene, zaostajanje hrane u jednjaku pa i aspiracijske upale pluća. Takvo hranjenje može izazvati povraćanje i hrane i vode u domu, ali i nekontrolirano skupljanje svega i svačega po tlu prilikom šetnje, što može biti vrlo opasno.

Mačke su općenito manje halapljive od pasa kada je hrana u pitanju, ali je moguće da i one uzimaju hranu brzo i bez žvakanja. Naprosto neke mačke mogu biti tome sklone. Pojedine mačke jedu prebrzo i previše, odnosno pokazuju određene naznake neumjerenosti u hranjenju. Nekad je takvo ponašanje direktno povezano s intenzivnim rastom i razvojem ljubimca kao i njihovoj pojačanoj aktivnosti, ako su u pitanju mačići, a nekad je to posljedica stalne interakcije još u leglu, kao i stalnim nadmetanjem s ostalim mačićima iz legla oko hranjenja. Treba ipak biti na oprezu jer ponekad pojačan apetit može ukazivati na određene zdravstvene poremećaje, kao što su crijevni paraziti, hormonalni disbalans, što je potrebno pravovremeno uočiti i prikladno tretirati.

Svakako nije dobro da mačka hranu guta bez prethodnog žvakanja. Funkcija žvakanja je važna, ne samo zbog usitnjavanja hrane, već i zbog određenog natapanja slinom. Uzimanje dehidriranih granula bez usitnjavanja nije dobro i zato što se na takav način ubaci i dosta zraka u želudac. Sve to zajedno može predstavljati opterećenje za želudac i može dovesti do povraćanja, što se ne mora dogoditi odmah, već nakon određenog vremena. Zbog toga se savjetuje halapljivim mačkama ponuditi hranu s krupnijim granulama.

Psećim halapljivcima je danas najlakše doskočiti pomoću zanimljivih interaktivnih podloga, posuda i hranilica za sporije hranjenje koje ujedno služe i za igru, a u koje se umetne suha hrana i na taj se način znatno produljuje vrijeme hranjenja. S istom namjenom osmišljene su i zdjelice koje onemogućavaju brzo uzimanje hrane kao i gutanje većeg broja granula suhe hrane u kratkom vremenskom roku. Korisne su i kada je riječ o mokroj hrani. To su zdjele posebno dizajnirane za usporavanje hranjenja, koje imaju ispupčenja ili labirint zbog kojih pas mora uložiti više vremena kako bi pojeo ponuđeni obrok. Na ovaj način pas neće tako brzo moći uhvatiti veće zalogaje hrane, već će ih trebati tražiti pa će s vremenom obroci sve dulje trajati. Tu su i lopte koje služe kao dispenzeri hrane, kojima se pas treba pozabaviti duže vrijeme kako bi iz njih uspio izbaciti i posljednju granulu hrane.

Također se savjetuje halapljivim psima nabaviti posudu za vodu koja je podignuta od tla, što će ga navesti da uloži više truda i sporije popije ponuđenu vodu. U šetnji treba kontrolirati što pas uzima u usta te neprikladne stvari nastojati promijeniti, ne silom, već ih zamijeniti za slasne poslastice koje ćete imati pripremljene u džepu. 

Vašeg psa možete naučiti i tome kada je vrijeme obroka i kako ga polako uzimati. Posudi s hranom treba prići sporije i smireno, a ne pojuriti do nje. Vježbe poslušnosti pomoći će psu da krene za obrokom tek kada mu to dopustite. Svakako može pomoći i davanje više manjih obroka ili pak zamijeniti jedan obrok suhe hrane mokrom, pazeći pritom naravno na ukupan dnevni unos hrane jer je i održavanje optimalne tjelesne mase ljubimca iznimno važno. Zdravlje ljubimca je odgovornost svakog vlasnika. Zato se vrijedi dodatno potruditi i doskočiti malim halapljivcima, koji će vam dugoročno na tome biti zahvalni.

Sadržaj donose Index i Pet centar.