LAVEŽ ili cviljenje psa koji je ostao sam kod kuće može se činiti kao obična smetnja, ali neka ponašanja mogu biti znak ozbiljnijeg problema koji zahtijeva veterinarsku pomoć. Separacijska anksioznost kod pasa izaziva velik stres kada su odvojeni od vlasnika. Dr. Julie Hunt, veterinarka iz osiguravajuće kuće Embrace Pet Insurance, ističe da rano prepoznavanje simptoma može spriječiti pogoršanje stanja.

"Separacijska anksioznost može se manifestirati ubrzanim disanjem, pojačanim slinjenjem, glasanjem, nemirnim hodanjem, uništavanjem predmeta, samoozljeđivanjem i obavljanjem nužde u kući", izjavila je Hunt za Newsweek. Vlasnici bi se trebali obratiti veterinaru kada takvo ponašanje počne narušavati kvalitetu života psa, nanositi štetu u domu ili ugrožavati odnos ljubimca i vlasnika.

Kako se liječi separacijska anksioznost?

Ne postoji jedinstveno rješenje za ovaj problem, a liječenje se najčešće sastoji od kombinacije pristupa koji se prilagođavaju svakom pojedinom psu. Mogućnosti uključuju promjenu ponašanja, trening desenzibilizacije, proizvode za smirenje, feromone, dodatke prehrani, posebnu prehranu, sprejeve, uvođenje rutine i ostavljanje upaljenog televizora ili glazbe. U nekim slučajevima primjenjuju se i lijekovi.

"Potrebno je vrijeme da se pronađe najbolji pristup za svakog psa", kaže Hunt i dodaje: "No, trud se isplati jer svaki pas zaslužuje biti miran i sretan u svom domu."

Neki vlasnici koriste i predmete koji psu mogu pružiti osjećaj sigurnosti dok je sam. Hunt objašnjava da vlasnici ponekad pokušavaju takve predmete učiniti bliskijima tako što na njih prenesu svoj miris, primjerice spavanjem s predmetom ili njegovim držanjem među odjećom. Međutim, takvi predmeti za utjehu ne pomažu svakom psu.

Neočekivani izvor utjehe

Snow, sedmogodišnja mješanka sibirskog haskija i malamuta, neobičan je primjer načina na koji psi ponekad pronalaze utjehu. Njezini vlasnici, Stephen i Donna, ispričali su za Newsweek da je Snow imala velikih problema kada bi ostala sama. Udomljena kujica je zavijala, čekala kod ulaznih vrata i grebala po drvenariji kada par ne bi bio kod kuće. Zbog toga su postavili kamere po kući i na kraju potražili pomoć veterinara.

Snow je dobila lijek trazodon, ali Stephen kaže da je od njega bila previše omamljena. Jednog dana, dok je Donna bila izvan grada, Stephen je shvatio da joj je zaboravio dati lijek. Očekivao je da će na snimkama s kamere vidjeti uznemirenog psa, no umjesto toga ugledao je Snow kako mirno leži pokraj krojačke lutke.

Lutka nije nabavljena za Snow, nego je Donna koristi za dizajniranje i izradu odjeće. Inače stoji u spavaćoj sobi, ali ju je taj put slučajno ostavila u blagovaonici. Nakon što su primijetili ovo neočekivano ponašanje, par se zapitao je li im slučajan događaj ponudio rješenje.

Zašto lutka pruža utjehu?

Hunt nudi moguće objašnjenje iza ovog ponašanja. Veterinarka je objasnila da je pas u ovom slučaju preusmjerio svoju privrženost na zamjenski objekt jer osoba koja mu nedostaje nije bila prisutna.

"Nema sumnje da pas zna da lutka nije stvarna osoba. Psi imaju iznimno osjetljiv njuh, a lutka nema ljudski miris, ne kreće se niti izgleda potpuno kao čovjek. Unatoč tome, pas se možda odlučuje boraviti u njezinoj blizini jer ga oblikom podsjeća na vlasnike koji nisu kod kuće", pojašnjava Hunt.

Ona je ipak upozorila da se reakcija kujice Snow ne smije smatrati univerzalnim rješenjem za anksioznost. "Nisam vidjela da su lutke ili drugi predmeti ljudskog oblika utješili druge pse s ovim problemom", rekla je i dodala kako je takva reakcija možda rijetka naprosto zato što malo vlasnika u kući drži krojačke lutke.

Iskustvo sa Snow pokazuje da svaki pas razvija vlastite mehanizme suočavanja s problemom. Stephenu i Donni ovo je otkriće donijelo olakšanje, a Snow je postala samopouzdanija kada ostaje sama. Lutka sada stoji u kutu blagovaonice, a Snow često odmara pokraj nje. "Sve se dogodilo slučajno", kaže Stephen. "Nismo ni pomislili da bi to moglo pomoći."