GLUMAC Žarko Potočnjak preminuo je prošlog tjedna u 76. godini. Danas je sprovod bio u zagrebačkom Krematoriju. Brojni prijatelji i kolege oprostili su se od legendarnog glumca, a Asim Ugljen posvetio mu je emotivnu objavu na društvenim mrežama.

"Sada kada smo te pokopali, napokon ti mogu napisati obituarij. Ovo je prvi put u mojem životu da ga nisam mogao napisati kada je bilo vrijeme i red. Jednostavno nisam mogao. Previše sam negirao činjenicu da te više nema i čekao sam sprovod da se uvjerim da nije šala. Znao sam da nije, ali romantični sam kreten koji je sklon nadanju. Znam, ti bi mi prvi rekao da prestanem brijati, ali stvarno nisam imao srca. A ni hrabrosti. Ni ovaj tekst mi nije lako tipkati", započeo je objavu.

Prisjetio se trenutaka kada je glumio sa Žarkom

"Rijetko sam blagoslovljen glumac po pitanju partnera. Doslovno. To kakve partnere sam imao cijelu karijeru, ne bih zaslužio da sam stoput bolji glumac. Ali sam ih dobijao. I hvala kozmičkoj providnosti na tome. Dva Žarka su mi igrali očeve u karijeri. Prvi koji mi ga je igrao je Žarko Potočnjak. Bio sam klinac koji je netom završio prvu godinu Akademije kada me Vjeran Zuppa pozvao da igram Fortinbrasa. Kao da nije dovoljno da neiskusnog klinca pozove veličina poput Vjerana Zuppe da mu igra naslovnu ulogu, doveo je Žarka Potočnjaka da mi igra oca. Oprostite, duh oca. Makar vam dođe na isto", napisao je. 

"Problem je bio sljedeći, moram otipkati jednu crticu unutar crtice da vam objasnim... Puno puta sam vodio raznorazne audicije za razne TV kuće, filmske produkcije i ino. Jednom sam vodio ogromnu audiciju koja je trajala tjedan dana, 12 sati dnevno. Ispred mojih očiju i ušiju su prošle stotine glumaca i glumica. Nakon tjedan dana, stvarno više nisam znao tko je kako izgledao i tko je kako glumio. Znao sam samo da sam ih šest ili sedam upamtio. Ne po glumi, izgledu ili nečem sličnom. Jednostavno sam zbog nekakve karizme, neke iskre u oku, neke vatre, neke životne energije zapamtio par ljudi od njih par stotina.

Bili su karizmatični. I nisam se prevario, svi ti koje sam upamtio su dobili uloge. Karizma je jedina stvar koju u glumi ne možete naučiti niti pokriti iti jednim vanjskim sredstvom.I zato je dragocjenija negoli se o tome priča. Otkada sam kao dijete prvi put gledao Žarka u "Lažeš, Melita" zapamtio sam ga. Na prvi pogled. Jednostavno je karizma prštala iz tih velikih, plavih, razigranih očiju", kaže Asim.

Ugljen se divio Potočnjaku

"I proveo sam djetinjstvo gledajući u njega kao u Boga svaki put kada bih ga gledao, doli u kadru, doli na sceni. Jednostavno, imao je u sebi nešto što je meni bilo jako zanimljivo i privlačno. Za mene, Žarko Potočnjak je bio pravi, pravcati karizmatik. Nikad nemam tremu, nisam plašljiv niti sramežljiv čovjek, glumio sam s nekim vrhunskim svjetskim glumcima, bilo mi je isto kao da sam glumio sa statistima, svejedno mi je bilo, sve dok smo pošteno radili", kaže.

Sa Žarkom mu je bilo neugodno raditi jer se nije želio osramotiti pred njim.

"Ali bilo me strah rada sa Žarkom Potočnjakom. Bilo mi je neugodno. Nisam se htio osramotiti pred jednim od svojih najdražih glumaca. Upoznao sam se s tobom usran kao grlica. Imao sam knedlu do nosa koliko sam se stisnuo. A to je bilo tako krivo s moje strane... jer si bio jedan od najtoplijih ljudi koje sam ikada upoznao. Uživo si bio još šarmantniji, karizmatičniji i pristupačniji negoli sam se usudio nadati. Bio si utjelovljeni šarm.

Rad s tobom je bio toliko divan, nježan, lagan, poput lahora, točno onakav kakav bi naš posao trebao biti, a najčešće nije. Smijeh koji si budio u svlačionici, na sceni, van scene, u ulici, više nisam doživio. Svaki susret s tobom je bio plakanje od smijeha. Ali kada smo bili ozbiljni, bili smo najozbiljniji. Prihvatio si me kao potpuno sebi ravnog. Makar to nisam bio.

I to je bila tvoja veličina. Što si bio glumačka legenda u radu sa neiskusnim klincem, a tretirao si me kao da sam i ja glumačka legenda. Tvoje eskapade sa rupama na zastoru, sa svjetlećom kosturskom rukom ispod krzna od hermelina si mogao samo, jedino i isključivo ti smisliti. Dok tebe nisam upoznao, mislio sam da sam uvjerljivo najveća budala u glumištu. Ali u potpunosti si anulirao tu ideju. Jer sam bio mala beba u usporedbi s tobom. Nije bilo načina da i najgoru situaciju ne pretvoriš u podnošljivu. Često i dobru.

Jer si bio dobar čovjek. Rijetko dobar. Jer me nisi samo prihvatio kao ravnopravnog partnera, nego i kao ravnopravnu osobu. A to je dokaz tvoje veličine i kao čovjeka i kao glumca. Što smo se sprijateljili. Što smo pili kave. Što smo prvi dolazili na probe da bismo se družili ranije. Što smo se smijali kao da nam je svaki dan zadnji. Što si me zvao da gledam tvoju monodramu i iskreno ti kažem mišljenje", piše Asim.

Čast mu je, kaže, bila raditi s Potočnjakom

"Stvarno si mi bio odličan u tome. Neopisiva je čast što mogu reći da sam ti bio i partnerom i prijateljem. Rijetko tko doživi takvu čast u životu. A ja sam je doživio. I na tome ti beskrajno hvala. Hvala ti što si mi bio partnerom. Hvala ti što si mi bio prijateljem. Hvala ti što si mi bio glumačkim uzorom. Hvala ti na svakoj replici. Hvala ti na svakoj riječi ohrabrenja i kad je trebalo i kad nije trebalo. Hvala ti što si uvijek bio tu za mene.

Jako mi nedostaješ. I tek ćeš mi nedostajati. Jedna obitelj je ostala bez supruga, oca i djeda. Hrvatska je ostala bez jednog od svojih najboljih i najobožavanijih glumaca. A ja sam ostao bez prijatelja. Requiescat in pace, Žarko. Uvijek ću te voljeti. Na svemu ti hvala. Od srca. Tvoj sin, Fortinbrasim", zaključuje Asim.