MEDIJIMA je odjeknula vijest o smrti Phila Spectora, slavnog glazbenog producenta koji je tijekom karijere stvorio neke od najvećih hitova svih vremena, a u glazbenim krugovima poznati je i po svom popularnom "zidu zvuka", poznatom i pod imenom "Spectorov zvuk" koji je stvorio šezdesetih godina, a riječ je o specifičnom načinu produciranja zvuka kojeg su odlikovale ne samo pomno osmišljene orkestracije već i raskošan i glasan zvuk zbog koje su njegove produkcije iskakale iz prosjeka.

Njegova životna priča podsjetnik je na to koliko je kratak put od vrha do dna i da je ponekad dovoljan samo jedan pogrešan korak da zasjeni sve što ste učinili u svom životu.

U slučaju Spectora to je ubojstvo zbog kojeg je bio na odsluženju 19-godišnje zatvorske kazne, ali u isto vrijeme, malo tko može poreći da se iza luđaštva koje je bilo prisutno tijekom cijele njegove karijere, krio jedan od najboljih producenata svih vremena.

Na zatvorsku kaznu osuđen je 2009., zbog ubojstva Lane Clarkson, glumice, modela i hostese u jednom noćnom klubu koju je Spector, nakon cjelonoćnog opijanja, poveo sa sobom. U njegovom losangeleškom domu policija je leš žene pronašla u stolici u foajeu, a Spector ju je usmrtio jednim hicem u glavu.

Prvi svoje vrste

Bio je to očekivan završetak obećavajuće karijere koja je počela kasnih pedesetih kada je Spector, tada još uvijek tinejdžer, sa svojom grupom Teddy Bears snimio svoj prvi hit - baladu To Know Him Is to Love Him. To mu je dalo samopouzdanje, a ubrzo je svoju vještinu podigao na višu razinu i postao prava tvornica hitova. Od 1960. do 1965. čak 24 njegove pjesme završile su u Top 40, a mnoge od njih su klasici.

U njegovih 13 Top 10 singlova nalaze se klasici kao šo su He's a Rebel, Uptown, Then He Kissed Me, Da Doo Ron Ron, Be My Baby i Walking in the Rain. Za Righteous Brotherse producirao je Unchained Melody i You've Lost That Lovin' Feeling, a radi se o hitu koji je postao najpuštanija pjesma 20. stoljeća.

Za Spectora bez preuveličavanja možete reći da je samostalno zaslužan za stvaranje koncept producenta kao autora, kreativne sile koja je jednaka, ako ne i veća od one umjetnika jer povezana je s pažljivo stvorenim brendom.

"Bilo mnogo autora-producenata prije njega, ali nitko nije stvorio priču kao Phil", rekao je za Rolling Stone 2005. producent i autor Jerry Leiber koji je sa Spectorom kratko surađivao kada su obojica bili pod Atlantic Recordsom.

Wall of Sound

Wall of Sound usavršio je Gold Star studiju u Los Angelesu gdje je surađivao s tehničarem Larryjem Levineom, aranžerom Jackom Nitzscheom i neopisivo talentiranim glazbenicima okupljenim pod nazivom Wrecking Crew.

Spector je dodavao slojeve na slojeve gitara, baseva, klavijatura i orkestracija koje je vještim produkcijskim vještinama dovodio savršenstva. Njegov je perfekcionizam prečesto dosezao sulude razmjere, a minucioznost je izluđivala mnoge njegove suradnike.

"Te su pjesme stvorene poput Wagnerovih opera. Počinju jednostavno i završavaju s dinamičnom silom, značenjem i svrhom. Sve je to u umu, stvorio sam to u snovima. Kao umjetnički filmovi", rekao je Spector novinaru britanskog Evening Standarda 1964.

I koliko god djelovalo kao klasični ego-trip nekoga tko je u dobroj fazi karijere, Wall of sound je itekako utjecao na brojne producente i rock grupe na potezu od Beach Boysa do Brucea Springsteena.

"On je bio sve", izjavio je Brian Wilson u dokumentarcu o Beach Boysima i dodao da je Spector "najveća inspiracija u njegovu životu", a John Lennon Spectora je nazvao "najvećih producentom svih vremena".

"Glazbi je davao dramu koja, mislim, nije postojala prije njega". Mračne i pop pjesme su odvojeni svjetovi. Kada ti pođe za rukom kombinirati dva svijeta, postigao si nešto veličanstveno. On to ne samo da je postigao, on je to izumio", rekao je 1990. za Rolling Stone poznati producent Jimmy Iovine.

Prvi koraci mladog hit makera

Harvey Philip Spector rođen je 26. prosinca 1939. u obitelji nižeg srednjeg sloja u Bronxu. Njegov otac Benjamin bio je sin rusko-židovskih imigranata, radio u čeličani i počinio je samoubojstvo kad je Phil imao samo osam godina. Epitaf na njegovom nadgrobnom spomeniku bio je "poznavati ga značilo je voljeti ga", a upravo je to bio i naziv Philovog prvog hit singla.

Njegova majka Bertha sa sinom i kćeri Shirley preselila je u Los Angeles gdje je radila isprva kao krojačica, a kasnije računovotkinja. Nakon što je završio srednju školu, Spector je krenuo na koledž i namjera je bila postati sudski stenograf. No, ideju o toj karijeri uništio je prvi hit singl Teddy Bearsa.

Nakon što se grupa raspala 1959. Spector je pod mentorstvom Lestera Silla polagano počeo učiti sve što može o glazbenoj industriji, a upravo mu je Sill omogućio da vještine razvija u Atlantic Recordsu gdje je kao studijski glazbenik imao pristup mnogim zvijezdama kojima je ponekad pomagao stvoriti hitove.

Primjerice, svirao je gitarski solo na pjesmi On Broadway grupe Drifters, a Benu E. Kingu pomogao je napisati i producirati hit Spanish Harlem. Producirao je i dva hita za Raya Petersona (Corinna, Corinna) i Curtisa Leeja (Pretty Little Angel Eyes). Potonja bi bila ne pretjerano impresivna balada da je Spector nije obogatio vokalnim vještinama Halosa, doo-wop skupine iz Bronxa.

Nakon što se vratio u LA, Spector je počeo raditi s triom Paris Sisters, a veliki uspjeh ostvario je nakon što je počeo surađivati s njujorškom grupom Crystals za koje je producirao He's a Rebel koja je postala prvi ogroman hit za izdavačku kuću Phillies Records koju je osnovao s Lesterom Sillom.

Uslijedio je niz hitova koje je stvorio s Crystals i Ronettes, a izdao je i kolekciju božićnih hitova A Christmas Gift for You From Phil Spector koju je odlučio povući iz prodaje jer je izašla isti da kada je ubijen John F. Kennedy. Mnogi drže da je to njegovo veliko remek djelo.

Početak kraja

Ono što je postigao s The Righteous Brothers smatralo se vrhuncem njegovog "zida zvuka", ali uspio je učiniti nešto još impresivnije kada je 1966. u studio stavio Tinu Turner koja je snimila River Deep, Mountain High na kojoj je angažirao 21 instrumentalista i isto toliko pratećih vokala.

Iako je riječ o bezvremenskom klasiku, pjesma je postigla umjeren uspjeh u Velikoj Britaniji, ali potpuno podbacila u SAD-u što je neopisivo razočaralo Spectora koji je pjesmi predvidio golem uspjeh.

Sve ga je toliko pogodilo da se na nekoliko godina povukao iz glazbene industrije, a po povratku je započela faza karijere prepuna luđačkih ispada koji su redovito uključivala njegove alkoholizirane prijetnje vatrenim oružjem koje je skupljao.

Afera s pjevačicom Ronettesa, Veronicom Ronnie Bennett dovela je do raspada braka, a ni brak s Ronnie nije bio ništa manje turbulentan.

"Ludo sam ga voljela i dala mu srce i dušu. Nažalost, Phil nije bio u stanju živjeti ni funkcionirati izvan studija. Spustio se mrak i mnogi su životi nastradali", napisala je.

Iako je njegovo problematično ponašanje postajalo sve gore, Spector je i dalje znao stvoriti hit. Raspad Beatlesa nakratko mu je oživio karijeru. Naime, menadžer grupe Allen Klein zamolio ga je da se pozabavi nedovršenim pjesmama koje su završile na albumu Let it Be, a to je dovelo i do suradnje s Lennonom i Georgeom Harrisonom.

Za Lennona je producirao Imagine, a dijelom i John Lennon/Plastic Ono Band i Rock n Roll. S Harrisonom je radio na albumima All Things Must Pass i The Concert for Bangladesh. No, Let it Be nije oduševio, a Paul McCartney je često ponavljao da prezire raskoš zborova i orkestracija. Upravo je on tražio da Apple Records izbaci verziju albuma bez Spectorovih producentskih eksperimenata pa se 2003. pojavila verzija "Let It Be...Naked".

"Mislim da sam je upucao"

Suradnje s Ramonesima (End of the Century) i Leonardom Cohenom (Death of a Ladies Man) također su podbacili, a jedan od posljednjih albuma na kojima je radio je Silence is Easy grupe Starsailor, ali daleko je to od njegovih ranijih radova.

Priča o glazbi Phila Spectora stala je 3. veljače 2003. kada je, nakon opijanja, sa sobom poveo ne pretjerano uspješnu glumicu Lanu Clarkson koju je upoznao u klubu House of Blues gdje je radila kao hostesa. Njegov šofer, koji je čekao iza kuće, na svjedočenju je rekao da je čuo pucanj nakon čega je Spector izašao iz kuće, držeći revolver i rekao mu: "Mislim da sam je upucao".

Spector je kasnije rekao da je njezina smrt bila "slučajna" i da je "poljubila pištolj". Njegova obrana tvrdila je da je Clarkson počinila samoubojstvo i pritom uporno izbjegavali spomenuti ozljede glave koje je zadobio u prometnoj nesreći 1974. A upravo je to tip ozljede koja kod unesrećenih zna izazvati agresivne ispade koje je i sam imao. Naime, tijekom snimanja albuma End of the Century, Spector je pištoljem prijetio članovima grupe Ramones.

Spector je u jednom od iskaza tvrdio da se već osam godina liječi od bipolarnog poremećaja, a sumnjalo se i da boluje od Parkinsonove bolesti.

Unatoč svim pokušajima odvjetnika, u svibnju 2009. osuđen je na 19 godina zatvora. Iz godine u godinu zdravstveno stanje postajalo je sve gore, a u rujnu 2014. Spector je izgubio glas zbog laringealnih papiloma, a u zatvoru je bio do siječnja ove godine kada je preminuo od posljedica komplikacija izazvanih koronavirusom kojim se zarazio u prosincu prošle godine.