ELLIE je lezba. Da, glavni lik svjetski poznate videoigre Last of Us cura je koja ljubi cure. To je definitivno potvrđeno prije tjedan dana, kada je u prodaju pušten drugi nastavak “igre desetljeća”, kako joj mnogi tepaju. I bila bi to neka vijest da za Elline preferencije nismo znali od 2014. godine, kada je developer Naughty Dog izbacio famozni dodatak prvom nastavku igre, koji je bio u cijelosti posvećen ljubavnoj priči dviju tinejdžerica.

OPREZ, nastavak teksta sadrži spoilere!

>>Nismo dugo čekali: Homofobi i trolovi krenuli u "rat" protiv hit igre

Međutim, otkako je izašao novi nastavak, mnogi igrači koji se deklariraju kao vjerni obožavatelji ove postapokaliptične zombi avanture ponašaju se kao roditelji gej djece koji su tinejdžersko "izlaženje iz ormara" tretirali kao fazu i eksperimentiranje, a onda ih je šokiralo što im je dijete nakon šest godina još uvijek gej.

Neki su otišli toliko daleko u projiciranju vlastitih želja da su Last of Us II proglasili katastrofom jer Ellie "nema s kime rađati djecu" koja bi, prema teorijama dotičnih igrača, bila imuna na ugrize zombija, čime bi čovječanstvo bilo spašeno. Dakle, Ellie je poremetila planove svim muškarcima koji su ju htjeli oploditi i uništila genijalnu ideju da svojom maternicom spasi svijet. Kako se samo usuđuje.

Sisate Japanke ili cure s bicepsima

O novinama koje su ovu hit-igru podigle na potpuno novu razinu igrivosti i pričanja priče pisali smo ranije, ali nakon premijere glavna vijest postaje ogromni nesrazmjer između ocjena profesionalnih kritičara i naoko nezadovoljne publike. To samo po sebi ne bi bilo toliko neobično da ljutiti gejmeri Naughty Dogu zamjeraju očajnu grafiku, repetitivnu borbu, neuvjerljivu glumu ili bugove. Međutim, u navedenim područjima igra je besprijekorna pa je nezadovoljna masa odlučila autoru Neilu Druckmannu zamjeriti nešto drugo.

Njegov je krimen što se naša voljena, svojeglava, hrabra i snalažljiva Ellie (opet) ljubi s curom u koju je zaljubljena i što Abby kao drugi glavni ženski lik u igri ima veće bicepse nego sise. I zato su se udružili pa već danima organizirano ruše ocjenu nove igre na Metacriticu kako bi time “kaznili” njene tvorce.

Da bi se razumjela količina bijesa usmjerena prema zaista sjajnom novom nastavku popularne igre, treba uzeti u obzir toksični narativ o igrama kao utočištu prezrenih geekova koji, mlateći po tipkovnicama, liječe frustracije zbog ljubavnih neuspjeha. Takva slika, potpomognuta stereotipnim likovima gejmera u holivudskim filmovima osamdesetih i devedesetih, osnažena je i podjednako stereotipnim likovima kojima su se dičile igre iz tog vremena, hraneći plitke seksualne fantazije i macho narativ "spasi i pojebi" u kojem su ženski likovi nerijetko imali uloge trofeja ili usputnih suputnica muških akcijskih junaka, kako u filmovima tako i u igrama.

Osobama krhkih ega koje su odrasle gledajući polugolu obdarenu Laru Croft, mliječnim žlijezdama bogate japanske sirotice iz Final Fantasyja ili različite prenapumpane muškarčine, heroje, spasitelje djevica, sigurno je teško prihvatiti svaki odmak od takvog narativa. Međutim, moram vas podsjetiti da i žene imaju mišiće, a u slučaju da posjećujete obližnju teretanu, moguće je da ćete primijetiti barem nekoliko njih koje "dižu kao muškarci", tj. kao Abby iz Last of  Us II. Mnoge će trolove uznemiriti pogled na fizički snažnu ženu u videoigri, ali ako u svojim pećinama imaju kalendar, neka se podsjete da je godina 2020. te da postoje muškarci koji u ženi vide više od veličine njezinih košarica.

Bolje ubiti trudnicu nego biti gej

Važno je pritom reći da Last of Us II, baš kao i brojne igre u kojima su glavni junaci nabildani mačo muškarci, obiluje eksplicitnim prikazima rezanja grkljana i premlaćivanja do smrti. Iako smo na to upozoreni, na cijelom internetu vjerojatno nećete pronaći nijednu osobu koja je zbog toga odustala od kupovine igre. Međutim, zbog prikaza LGBT+ likova negativni komentari izlaze iz svih pora online prostranstva. Gore je da se cure ljube nego da se zakolje trudnica, otkrili smo ovih dana.

Ljudi su, kažu, ljuti što im se homoseksualnost "gura pod nos" u serijama, filmovima pa sada i u videoigrama. Pritom ni ne pomišljaju kako poljupci muškarca i žene, koji dominiraju vizualnom umjetnošću od njenih početaka, mogu lako pasti u istu kategoriju "guranja pod nos" heteroseksualnosti i patrijarhata.

Moćne žene, bile one fizički jake kao Abby ili mentalno snažne poput Ellie, prijetnja su zastarjelom mačo svijetu i onom stereotipnom, seksualno frustriranom gejmeru s kraja prošlog stoljeća. Žene koje se mogu brinuti same za sebe, a ponekad čak i za svoje muškarce, narušavaju cijeli koncept "dame u nevolji" koji u svijetu igara gledamo još Princa od Perzije ili prvog Super Marija. 

Zašto se bojimo dame koja nije u nevolji?

U kontekstu drame oko Last of Us II bilo bi dobro da se branitelji igraćeg hetero-svemira zapitaju: Zašto mi toliko smeta odnos dvoje suglasnih, odraslih ljudi? Je li moguće da se boje odgovora koji bi mogao otkriti želje za koje nisu ni znali da ih imaju? Ili ih samo kastrira ideja da ništa što mogu ponuditi ne bi zgodnu Ellie potaknulo da pogleda u njihovom smjeru?

Nasreću, vrijeme podilaženja homofobnim tantrumima definitivno prolazi, o čemu je jasan stav zauzeo i veliki developer Ubisoft, koji na početku hit-igre Assasins Creed naglašava da je ona produkt kreativnog truda multikulturnog tima osoba različitih seksualnih i drugih usmjerenja.

A povrh svega, Naughty Dog je u novoj igri savršeno prikazao i kompleksne muške likove koji nisu ni smeteni ni ugroženi od bilo kakvih žena. Dovoljno su sigurni u sebe i svoju muškost da im budu prijatelji, partneri, muževi i očevi. Dečki, učite od njih.