NAKON dulje pauze redatelj Arsen Anton Ostojić vratio se u kina s novim filmom ''F20''.

Riječ je o psihološkom trileru, žanru pomalo nespecifičnom za domaće filmove, a glavne su uloge ponijeli mladi i do sad nepoznati glumci. Upitali smo ga kako se usudio ponuditi tako veliku zadaću neiskusnim glumcima. 

"Volim uzeti mlade glumce, otkrivati nove stvari, volim određeni izazov. Romina Tonković nikad nije bila pred kamerom, primijetio sam je na studentskoj ispitnoj vježbi u prvom semestru prve godine akademije u Rijeci, u klasi Radeta Šerbedžije i Lenke Udovički. Filip Mayer je imao dvije epizodne uloge u serijalu Koko i duhovi, ali ovo mu je prva glavna uloga i to dosta zahtjevna. Lana Ujević nikada nigdje nije glumila i tek je nakon snimanja filma upisala Akademiju u Zagrebu. Imam tu neku odvažnost da uzmem mlade ili nepoznate, glumce kao i naturščike. Znam što hoću i znam kako ću dobiti to što hoću. Ova priča i je zahtijevala mlade glumce, tako da nisam ni mogao uzeti nekog tko ima primjerice 28 godina da glumi dvadesetogodišnjaka. Mislim, možda sam i mogao, uz pomoć šminke, ali to bi bio prvoloptaško rješenje. Ja nisam sklon takvim rješenjima. Uvijek želim nešto što je žešće, bolje, atraktivnije. Čemu se baviti filmom, ako naginješ jednostavnijim rješenjima? Film u današnjem svijetu, da bi bio dobar i da bi ga publika prihvatila, ne smije tražiti jednostavne izlaze, nego mora biti što zahtjevniji i nesvakidašnji. Mora po nečemu biti drugačiji", rekao je on za Index. 

Naglasio je i da se ne radi o standardnom hrvatskom filmu na kakve je publika kod nas navikla. 

"Nažalost, dio publike u Hrvatskoj po defaultu ne voli hrvatski film jer ih hrvatski film vrlo često na neki način iznevjeri. Kad sam išao raditi niskobudžetni žanrovski film, psihološki triler, znao sam unaprijed da to nije vrsta filma koja ostvaruje veliku gledanost u Hrvatskoj. Ta mjesta su rezervirana za dijalektalne komedije ili dječje filmove rađene po literaturi. No, do sada se 'F20' svidio i odraslim, ozbiljnim ljudima, uključujući i kritičare, te i tinejdžerima", kaže Ostojić. 

Zamolili smo ga da nam pojasni što smatra standardnim hrvatskim filmom. 

"Ima jako dobrih hrvatskih filmova. Primjerice 'Ustav RH', 'Ne gledaj mi u pijat', 'Osmi povjerenik'... Sve su to dobri domaći filmovi koji zaslužuju da budu pogledani, ali mislim da je publici još od devedesetih ostao taj negativan prizvuk, ako je nešto domaće da mora biti dosadno. Uvijek se provlače neke teme poput rata ili politike, ili su filmovi zanatski osrednje realizirani, dosadni i nemaštoviti. Nažalost, od desetak hrvatskih filmova koji se godišnje urade, tek par na određeni način iskoči. Moj kolega producent Hrvoje Vajić  iz Filmosaurus Rex-a i ja namjerno smo htjeli napraviti film koji ne nastoji biti društveno važan, već nastoji biti zabavan. Nema ni ustaša ni partizana, nema socijale, nema tajkuna, nema politike ni stranaka. Jednostavno samo odnos mladih i njihovih roditelja, samo ljubav, ples, seks, pjevanje, pucnjava, jurnjava, krv", objašnjava on. 

"Scenarij, koji je napisao saborski zaposlenik, debitant u scenaristici Hrvoje Sadrić, pročitao sam ga prije desetak godina kada je bio prijavljen na natječaj udruge Ars Septima, a među 50 prijavljenih brzo je predsjedniku povjerenstva pokojnom doajenu Zvonimiru Berkoviću i njemu zapeo za oko. Ta je priča imala neku ludost u sebi, nešto otkačeno. To je priča koja je inspirirana istinitim događajima, to smo i naglasili u filmu, no to je ipak prvenstveno žanrovska priča, psihološki triler", rekao nam je on. 

U film je uključena i nova popularna hrvatska video igra, SCUM. Zanimalo nas je kako je došlo do te suradnje.  

"Scenarij i priča su tražili da uključimo i neku video igru. Bio sam svjestan da će za niskobudžetni hrvatski film biti gotovo pa nemoguće dobiti prava na neku poznatu, američku igru. Posjetio sam gejmerski sajam prije desetak mjeseci, a kad sam tamo vidio scene iz SCUM-a na jednom televizoru, pomislio sam da je to neka američka video igra. Prišao sam štandu tih vrijednih ljudi iz Gamepires firme i proveo s njima nekoliko sati, jer mi se veoma dopalo to što rade. Onda sam odlučio SCUM staviti u film, iako sam već prije bio u razgovoru s nekom drugom firmom. Poklopilo se da su na kraju i igrica i film izašli u isto vrijeme. Mislim da je SCUM vjerojatno postao najkomercijalniji pojedinačni hrvatski kulturni proizvod ikad. To je fascinantno i jako smo ponosni što je SCUM bio dio filma. Andrej i Tomislav iz Gamepiresa su došli na premijeru i poklonili su se publici kao dio ekipe. No, pored video igre, postoji još jedan novi element koji smo uključili u film, a to je mladi bend Mr. Albino kojima je hit 'Seven Days Amongst Your Hair' njihova prva pjesma, a nastupaju u sceni u klubu koja je jako bitna", otkrio je redatelj. 

Iako je istaknuo da ''F20'' nema pretenzije da bude film koji se bavi društveno važnim temama, glavni lik u filmu pati od šizofrenije, pa je to povuklo pitanje o mentalnim problemima. 

"Ovo je film, nije dokumentarac, nije mu namjera da bude edukativan, ali čak i u žanrovskom filmu ono što se događa mora biti uvjerljivo i istinito. Najbolji dokaz da nam je to uspjelo je činjenica da je na premijeri bio dr. Vlado Jukić, ravnatelj bolnice u Vrapču koji nas je odmah pozvao da prikažemo film na tribini u bolnici", rekao nam je Ostojić. 

Od njegovog prošlog filma, ''Haliminog puta'', prošlo je šest godina pa smo ga upitali zbog čega je napravio tako veliku pauzu. 

"Uspješan film uzme vremena nakon premijere, a loš propadne i nikamo ne ide. Halimin put je sudjelovao na pedesetak festivala i osvojio je 31 nagradu te bio hrvatskim predstavnikom za Oscara. Ako redatelj u Hrvatskoj napravi neuspješan film, što je nažalost češće nego rjeđe, odmah želi snimiti novi da se iskupi. To je pravilo. Umjesto da budu 'kažnjeni' jer su spiskali javni novac na neuspješan film, dobiju odmah sredstva za novi. A ja sam napravio uspješan film, Halimin put, i zbog toga sam 'nagrađen' od HAVC-a na način da sedam puta zaredom nisam prolazio na natječajima za produkciju svog novog hrvatskog filma. Zašto, to morate pitati njih, no evidentno je da su radili protivno svom vlastitom pravilniku, jer je prema njemu jedan od najvažnijih kriterija za dobivanje sredstava za novi projekt je uspješnost prethodnog filma. Nažalost, ovdje su važnije veze i poznanstva kako i činjenica da redatelji ne odgovaraju za neuspjehe. Vani tako ne ide. Ako napravite loš film, poslije vas nema neko vrijeme. Novac je teško skupiti, a vi ste odgovorni za milijunske svote", kaže on. 

Kako se on nosi s takvom odgovornošću?

"Objasnit ću vam na direktnom primjeru. 'F20' je snimljen novcem mog partnera Hrvoja i mene, uz pomoć naših divnih koproducenata, te predivne ekipe i glumaca koji su radili za male novce. Znači, ja sam u film direktno uložio svoj novac. Ako film propadne, ja gubim novac, kao i moj partner. HAVC je tu vrlo malo pomogao, a dobili su – prema ocjenama kritike - odličan film i to film koji je već ušao u jedan od službenih programa  za nagrade na festivalu A kategorije. Koliko je hrvatskih filmova u zadnjih dvije godine ušlo na festivale A kategorije? Vrlo malo, mislim dva, ako ne griješim, od dvadesetak snimljenih. I opet, tko je sad tu lud: HAVC razbacuje novce na očigledne neuspjehe, a dobre filmove kažnjavaju time što ih odbijaju. F20 je triput odbijan na natječajima HAVC-a, a nedavno su mu dali jedva malo više sredstava od onoga što dodjeljuju za razvoj projekta. Čak ni ta mizerna sredstava nismo još dobili, niti kune, jer je HAVC u nekim birokratskim zavrzlamama, pa ne mogu nikome ništa isplatiti. Znači,  film se već prikazuje u kinima, i to doslovno bez ijedne kune iz HAVC-a. Neće nam niti dati obećane slotove za reklame na HRT-u jer nemaju oformljena tijela koja bi to trebala odobriti. Sramotno", zaključuje Ostojić.