PHILIP BAKER HALL još je uvijek aktivni 90-godišnjak i prvi podočnjak Hollywooda, magistar epizode i čovjek za kojeg bi se možda pomislilo da ne bi igrao glavnu ulogu ni u biografiji o sebi, no tu stižemo do prve greške. Tri vodeće uloge su mu obilježile karijeru, od kojih je treća film Patka - neka Tony Soprano fora, ne znam što je - ali preostale dvije su grom i daju mu za pravo da se žali kako je oštećen što ih nije bilo više takvih.

Prva je film Tajna čast Roberta Altmana, monodramski odrađena polufiktivna priča o Richardu Nixonu iz 1984. u kojoj je tada nepoznata momčina Philip Baker Hall s obiljem energije raznih vrsta samostalno držao gledatelja prikovanog za fotelju 90 minuta igrajući, naravno, Nixona, a druga je još poznatija.

U debitantskoj Teškoj osmici Paula Thomasa Andersona centralna izvedba prepuštena je u ruke starog i nimalo istrošenog Halla, koji ju je izveo samopouzdano, zbog čega se ne jedan put postavilo pitanje zašto se ne smatra većom legendom u glumištu Sjedinjenih Američkih Država.

Možda zato što je krenuo tek s 30 glumiti (jaka stvar), ali prije zato što Altmanov Nixon nije stigao sve do trenutka kad je već imao 50 i nešto, a Andersonov Sydney u Teškoj osmici sa 60 i nešto. Em nijedan od ta dva projekta nije prošao s previše pompe, em je teško staru ragu iskovati u zvijezde. 

Koga briga za zvijezde, uostalom, barem ga je Anderson prepoznao kao ključnog čovjeka za svoje radove u povoju. Poslije je svu prirodnost i životno iskustvo Fiće Halla iskoristio i u Boogie nightsu, a posebno dobro za ulogu voditeljske oronule ikone Jimmyja Gatora u Magnoliji.

Nemali je njegov učinak u Komi, Reci bilo što, Ponoćnoj trci, Istjerivačima duhova 2, Nedužnom čovjeku, Poljupcu smrti, pa onda Oko za oko, Stijeni, Gasu do daske, Predsjedničkom avionu, Trumanovom showu, Insajderu, Pravilima službe, Dogvilleu, Svemoćnom Bruceu, Zodiacu, Argu... Da sad ne nabrajamo baš sve redom, jasno je koliko toga je snimio.

Apsolutno je najbolji gostujući glumac u Seinfeldu i mislim da je jedini specijalni gost kojeg je studijska publika, zadužena za smijanje u pravim momentima, ispratila ovacijama nakon odrađene scene, a ne u trenutku kad se tek pojavio. Jerryju je vjerojatno bilo najteže suzdržati se i ne pasti na pod od smijeha, ali sigurno je bilo i straha od prijekora ove idealne očinske/djedovske figure koja stoji pred njim i oštrim pogledom preko dvije vreće objašnjava kako se radi glumački posao.

Zapamtio ga je i Larry David iz te epizode s bibliotekarskim inspektorom, pa ga zvao u Curb your enthusiasm, gdje je još jednom mrtav ozbiljan razbio kao doktor koji ne voli davati telefon. A tko ga ne bi zapamtio kad je maherčina? Samo ćemo mu još jednom ponoviti ime da slučajno opet netko ne zaboravi, pa smo obavili glavno. Dakle - Philip Baker Hall. To je to.