VEDRANA Rudan, književnica poznata po britkom, provokativnom i često kontroverznom stilu, rođena je u Opatiji 29. listopada 1949. godine. Kroz svoje tekstove i javne istupe godinama je bez zadrške komentirala politiku, društvo, medije, brak i položaj žena, što je redovito izazivalo snažne reakcije. Autorica je niza romana i zbirki kolumni, a njezina su djela prevođena i objavljivana izvan Hrvatske.

Borba s bolešću

U ožujku 2025. godine Vedrana Rudan gostovala je u emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u 2", gdje je govorila o svojoj bolesti. Tada je otkrila da ima izuzetno agresivan rak žučnih kanalića koji se teško otkriva. Emisiju je zaključila porukom: "Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna. Neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala."

Završila je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Tijekom karijere radila je kao učiteljica, turistički vodič i novinarka za više hrvatskih medija. Bila je i urednica na Hrvatskome radiju te voditeljica televizijske emisije.

1991. dobila je otkaz, a prvostupanjskom sudskom presudom 1993. vraćena je na posao, no ubrzo je sama dala otkaz. Široj publici postala je osobito poznata početkom 2000-ih, kada se afirmirala kao književnica.

Najpoznatiji romani

Njezin prvi roman "Uho, grlo, nož", objavljen 2002. godine, ostao je jedno od njezinih najpoznatijih djela, a u njemu su već prisutna sva obilježja po kojima će ostati prepoznatljiva - sirov jezik, crni humor, bijes i društvena kritika.

U romanu "Ljubav na posljednji pogled" (2003.) piše o zlostavljanoj ženi te kroz njezinu priču govori o nasilju i bračnim odnosima. "Crnci u Firenci" (2006.) priča je o riječkoj obitelji opterećenoj ratom, ekonomskim problemima i narušenim odnosima. Slijedi "Dabogda te majka rodila" (2010.), jedan od njezinih emocionalno najtežih romana, koji u središte stavlja odnos majke i kćeri.

U knjizi "Kosturi okruga Madison" (2012.) kroz svoj tipičan humor i cinizam obrađuje teme seksa, braka i starenja. Roman "Amaruši" (2013.) ispričan je iz perspektive djevojčice i govori o braku, preljubu i nezaposlenosti. "Muškarac u grlu" (2016.) bavi se teškoćama u komunikaciji i nemogućnosti bliskosti među ljudima.

Njezina autobiografska knjiga "Ples oko Sunca" izlazi 2019. i u njoj piše o djetinjstvu, obitelji i profesionalnom putu. Posljednji objavljeni roman je "Doživotna robija" (2022.), koji se bavi odnosom majke i kćeri te granicom između ljubavi i emocionalnog zarobljavanja.

Kolumne i jedinstven autorski glas

Osim romana, velik dio opusa Vedrane Rudan čine kolumne i polemički tekstovi, objavljeni u više zbirki. Među poznatijima su "Ja nevjernica" (2005.), "Kad je žena kurva / kad je muškarac peder" (2007.), "Strah od pletenja" (2009.) i "U zemlji krvi i idiota" (2013.).

Slijede zbirke "Zašto psujem" (2015.), "Život bez krpelja" (2018.), "Puding od vanilije" (2021.) i "Umrijeti bez stresa" (2024.). U tim je tekstovima komentirala hrvatsku politiku, odnose sa Srbijom, Crkvu, nacionalizam, obitelj i medije. Svoje je kolumne objavljivala u Feral Tribuneu i Nacionalu, a poslije i na vlastitom blogu.

Posljednjih godina u svojim je tekstovima sve češće pisala o bolesti, starenju i prolaznosti. Unatoč promjenama tema, zadržala je stil po kojem je desetljećima bila prepoznatljiva - kratke rečenice, ironija, psovke, crni humor i izrazito osoban pogled na društvene i političke fenomene.

Umrla je 18.8.2026. godine. "Otišla je na područje bez signala", objavljeno je tad na njenim stranicama.