AKO JE SUDITI po čitanci iz hrvatskog jezika za šesti razred osnovne škole, za zagrebački Dinamo navija čak i Crvenkapica. Oprostite, Plavokapica.

"Kad je Crvenkapici dosadila uvijek ista šuma i isti vuk, izašla je iz svoje priče i prošetala maksimirskom šumom. I sve je bilo dobro dok nije, privučena galamom, došla na stadion. Poslije je bilo još bolje. Zaljubila se u jednog momka u plavoj majici, koji se borio kao vuk. Sad Crvenkapica nosi plavu kapu i besplatno ulazi na sjever, a poslije utakmice njezine su i ostale strane svijeta."- piše u djelu Paje Kanižaja objavljenoj u tom udžbeniku.

Koja je točno pouka ili umjetnička vrijednost ove pričice nismo uspjeli shvatiti. Možda nismo pedagozi, psiholozi ni umjetnici, no dojma smo da u čitanci koju koriste učenici u cijeloj Hrvatskoj možda ipak nije u redu učiti djecu za koga bi trebala navijati, već im pustiti da taj izbor donesu sama.

Ali ako je koje dijete i pošlo Plavokapičinim stopama pa protiv Ajaxa sa sjevera gledalo "borbene vukove" na Maksimiru, vjerojatno ih je većina nakon viđene igre odlučila da im je ipak draža Trnoružica.