DONOSIMO vam, iako na prvi pogled grubu, zapravo sasvim realnu priču. Sigurno ćete se prepoznati u pojedinim situacijama. 

 

"Preklinjem vas, nemojte živjeti za djecu! Ne samo da njima to nije potrebno, nego je i štetno ... Koliko promašenih sudbina, slomljenih srca, uvreda i nerazumijevanja! Gledam žene koje se svega u životu odriču zbog djece. A potom gledam tu djecu zbog kojih su se njihove majke svega odrekle.

 

Tužan je to prizor ...

 

Majka je sama odgojila Vanju. Nikad se nije udala, sve je davala sinu, kupila mu stan, platila fakultet. Postao je divan muškarac, vrlo uspješan. Sada ima pedeset godina. Nikad se nije ženio, nema djece. Cijeli život se trudi da vrati mami dug koji joj nije tražio. Ne uspijeva.

 

Ksjušin otac je radio dan i noć zbog djece. Imao je velike planove - posebno za kćer. Ona je bila pametnica. Pa je on maštao da ona postane liječnica. Upisao ju je na fakultet. Ali ona se ispisala. Željela je da živi svoj život. Na svoj način. Htjela je postati umjetnica. Tata je pokušao da je urazumi i - ispostavio joj račun. Sve je izračunao: koliko je koštala škola, sekcije, privatni sati, odjeća, hrana ... I zatražio da mu vrati dug. Suvišno je govoriti da Ksjuša više nikad nije vidjela oca. Prošlo je od tada preko trideset godina ...

 

Mama se zbog Ire odrekla osobnog života. Poslije razvoda nije se ni s kim viđala, plašila se da ne istraumatizira kćer. Kći je porasla i ne može ostaviti mamu. Ne može ni sa kim da se viđa. Ne može čak ni pomisliti da ostavi mamu i da se pozabavi osobnim životom. Ira ima četrdeset godina. Nije se udavala. Nema djece.

 

Igor i Ženjini roditelji su bili najdivniji roditelji. Sve su činili za djecu, sve moguće i nemoguće. Obitelj je uvijek bila složna, obiteljski praznici, odmori ... Samo što su u tom roditeljstvu njih dvoje izgubili odnos muž-žena. Više ih ništa nije vezivalo. Proživjeli su zajedno trideset godina, kao tata i mama. A potom, kada su djeca otišla svojim putem, oni su se naprosto razveli. Ženja dan danas ne može da se dozove od te tako goleme obmane. Ima trideset sedam godina i još ne planira udaju. Boji se da se i njoj ne ponovi tužna priča. Poslije razvoda mama je brzo uvenula ...

 

Goša - dugo čekano dijete. Svi su nad njim oduvijek treperili, brinuli se, čuvali ga, čak i previše. Istinu govoreći, njegova majka je prestala čekati princa i odlučila roditi sebi dijete. A potom je odlučila da se posredstvom Georgija ostvare svi njezini snovi. Trudila se na svaki način da od njega napravi čudo od djeteta. Učio je nekoliko jezika, išao na nekoliko sekcija, svirao harfu ... Majka se dičila sinom i stalno ga molila da odsvira nešto gostima. Harfa je tako egzotična! Goša je u petoj deceniji života.

 

Razvodi se. Njegovu djecu odgaja drugi muškarac. Goša nema ništa protiv. Do danas nije shvatio što želi od života. Čudo od djeteta nije postao. Nije izdržao i slomio se. Sada pije. Prije posla, umjesto posla i poslije posla. Mama to ne vidi.

 

Malo li je takvih priča i mnogo li radosti i veselja u njima? Kada dijete postane smisao života, to je za njega preteško breme. To je kao da je zaključano u sobi u kojoj će prije ili kasnije nestati zraka. U početku je moguće tako živjeti, ali postupno počinješ otežano disati. Dišeš otežano od ljubavi i brige.

 

I nije dovoljno što dvadeset, ili koliko već, godina živiš u zagušljivoj životnoj pustinji, nego ostaješ i dužan. Podnosi ti se račun, iako ti se činilo da si samo došao u goste. I rado bi pomogao domaćinu - sam i na vlastitu inicijativu. Ali sada ti se na tacni servira račun za cijelih dvadeset godina, za koje vrijeme je tvoj svaki udah pržio tvoju utrobu ...

 

Nadalje ima više varijanti. Dijete taj račun može plaćati vječno. Poput Ire i Vanje s početka priče. Ili protestirati - početi piti, pokidati sve veze - kao Goša i Ksjuša ... Rijetko tko je kadar da razumije i prihvati takav odnos roditelja. Da razumije i prihvati, a da pritom ne žrtvuje svoj život, interese.

 

Zato vas preklinjem, ne živite za djecu! Nađite drugi smisao svog života, nađite drugi smisao majčinstva i očinstva. Da male djevojčice i dječaci, dolazeći na ovaj svijet, ne postaju taoci i žrtve vašeg "dobročinstva" i brige.

 

Volite svog muža. Djeca će porasti i otići, a on ostaje s vama. Vi možete dati primjer djeci i vaš odnos može biti razlog da požele i sami obitelj, djecu. A možete i ubiti svaku želju, ako budete opsjednuti djetetovim problemima i ignorirali odnos supružnika.

 

Volite sebe. Ne zaboravljajte sebe jureći za djetetovom srećom. Nemojte se odricati nove haljine zbog novog robota. Ne mijenjajte kozmetičara za privatnog učitelja. Ako sami o sebi ne vodite računa, što možete dati drugome? Kakav primjer? Kakvu ljubav? Odakle?

 

Smisao života potražite izvan aspekta materijalnog. Ovaj život jednom će se završiti, čak i ako sada odbijate pomislite na to. Duhovna praksa, religija, molitve ... Možete crpiti životnu snagu umjesto da je isisavate iz djece.

 

Ne živite za djecu, preklinjem vas. Kada sretnem ljude kojima su roditelji pružili sve pa i više od toga, vrlo mi je teško gledati ih u oči. U velikoj mjeri prepoznajem sebe i svoju bol. Vidim iste muke, slomljena srca, prazne duše. U njihovim očima - krici za pomoć. Bol, očaj, krivnja ... Oni - kao i svako dijete - silno žele voljeti svoje roditelje. No u tom slučaju, naprosto neće preživjeti ...

 

Dajte svojoj djeci mogućnost da žive i dišu. Onda će moći rasti i razvijati se. Onako kako ih vodi vlastiti put. Uloga nas kao roditelja je jednostavna: zalijevati na vrijeme, ne zaklanjati sunce, čuvati od štetnika. A dalje će se dijete, kao cvijet, snaći i samo, i ispoljiti sve najbolje u sebi što mu je odozgo dato.