Četiri ponašanja djece koja mogu upućivati na anksioznu privrženost
DJECA koja teško podnose odvajanje od roditelja, imaju nisko samopouzdanje ili burno reagiraju na kritike možda su razvila anksioznu privrženost. Riječ je o obrascu emocionalne povezanosti koji može utjecati na djetetove odnose i osjećaj sigurnosti, piše Parents.
Razvojna psihologinja Jessica Young objašnjava da se anksiozna privrženost može razviti kada su roditelji ponekad pažljivi i emocionalno dostupni, a u drugim situacijama zanemaruju djetetove potrebe. Psihologinja Jasmine Reed dodaje da takva nedosljednost kod djece stvara nesigurnost jer ne znaju što mogu očekivati od roditelja.
Psihologinje izdvajaju četiri znaka na koja treba obratiti pozornost. Ipak, jedan ili dva znaka ne znače nužno da dijete ima anksioznu privrženost jer neka ponašanja mogu biti uobičajen dio razvoja.
1. Teško se odvaja od roditelja
Djeca s anksioznom privrženošću mogu osjećati snažan strah kada se moraju odvojiti od roditelja. Odlazak u vrtić, školu ili druženje s prijateljima može im predstavljati velik problem.
Ipak, strah od odvajanja čest je kod djece u dobi od tri do pet godina. Razlog za zabrinutost može biti ako takvo ponašanje dugo traje ili toliko ometa svakodnevicu da dijete ne može normalno sudjelovati u aktivnostima bez roditelja.
2. Ima nisko samopouzdanje
Prema psihologinji Reed, djeca s anksioznom privrženošću često sumnjaju u vlastite sposobnosti i trebaju stalno ohrabrivanje.
Mogu se bojati pogrešaka, izbjegavati nove izazove ili skrivati probleme od roditelja jer misle da su sama kriva za njih. Nedosljedna roditeljska pažnja može dodatno pojačati njihovu potrebu za potvrdom i osjećajem sigurnosti.
3. Pretjerano je osjetljivo na kritike
Iako većina djece ne voli opomene, djeca s anksioznom privrženošću kritiku mogu doživjeti kao znak da ih roditelji više ne vole ili da će ih napustiti.
Zbog straha od pogrešaka mogu imati poteškoća u sklapanju prijateljstava i izražavanju vlastitih potreba. Istraživanja povezuju anksioznu privrženost i s većim rizikom od socijalne anksioznosti kasnije u životu.
4. Ima burne emocionalne reakcije
Sva djeca povremeno imaju izljeve bijesa, no kod djece s anksioznom privrženošću takve reakcije mogu biti izraženije.
Mogu se rasplakati zbog naizgled malih problema, teško podnositi frustraciju ili ne znati objasniti što ih je uznemirilo.
"Takva djeca imaju vrlo snažne emocionalne reakcije kada dožive odbacivanje ili bilo kakvu kritiku", objašnjava Reed.
Kako roditelji mogu pomoći?
Psihologinje ističu da djeca mogu naučiti bolje regulirati emocije i razviti sigurniji odnos s roditeljima.
Preporučuju uspostavljanje predvidljive dnevne rutine, poticanje samostalne igre i donošenja odluka te pokazivanje dosljedne emocionalne podrške.
Korisne mogu biti i jednostavne vježbe disanja, crtanje ili tehnika pet osjetila, tijekom koje dijete nabraja stvari koje vidi, dodiruje, čuje, miriše i može okusiti.
Roditelji bi trebali pokazati zanimanje za djetetove aktivnosti, pohvaliti njegov trud i saslušati ga kada govori o svojim osjećajima. Važno je i vlastitim primjerom pokazati kako se nositi sa stresom.
Ako strah od odvajanja, emocionalne reakcije ili nesigurnost ozbiljno ometaju djetetovu svakodnevicu, preporučuje se razgovor s pedijatrom ili dječjim psihologom.