OD TEHERANSKIH ulica do kasnonoćnih razgovora u kafićima u Shiraz, pa čak i u udaljenim selima Horasana, među novom generacijom Iranki sve glasnije se javlja pitanje: "Moram li postati majka?" To jednostavno pitanje krije puno više od odluke o rađanju djece - otvara dilemu o životnom stilu, osobnoj slobodi, ženskom identitetu i smjeru kojim zemlja ide, osobito sada, dok se cijela regija suočava s novim valom nestabilnosti zbog rata na Bliskom istoku.

Gospodarstvo je problem, ali nije jedini

Ekonomska situacija u Iran i dalje je izuzetno teška: inflacija je visoka, troškovi stanovanja nedostižni, a sigurnost zaposlenja sve slabija. Prosječna dob ulaska u brak raste, dok je stopa rasta stanovništva pala na najnižu razinu u pola stoljeća.

Rat na Bliskom istoku dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti. Mnogi mladi parovi, i oni obrazovani i financijski stabilni, navode kako ih neizvjesnost u regiji još više udaljava od ideje roditeljstva. "Kako planirati dijete kad ne znaš kakav će biti svijet za pet godina?" čuje se sve češće u iranskim gradovima.

Sloboda ili majčinstvo

"Volim djecu, ali imati svoje? Ne. Prestala bih biti ja. Ne bih mogla putovati, čitati do kasno ili učiti nove stvari", kaže Sahar, 35-godišnja profesorica iz Isfahana za Agenciju Wana. Taj osjećaj nije rijedak - a sada se nad osobne razloge nadovezuje i rastuća politička napetost.

Za starije generacije obitelj je značila sigurnost, čast i stabilnost. Danas, usred društvenih i regionalnih napetosti, mnogim mladima obiteljske obaveze djeluju kao dodatno opterećenje. Mnogi parovi strahuju da bi roditeljstvo u nestabilnim vremenima moglo biti izvor dodatne brige, a ne zaštite.

Narges, informatičarka iz Teherana, kaže: "Moja majka me svaki put pita kada ću imati dijete. Ali nitko me ne pita želim li to u svijetu koji se svakog dana čini manje sigurnim."

Zakoni postoje, ali samo na papiru

Iran je proteklih godina uveo niz mjera za poticanje nataliteta, no njihova provedba ostaje slaba. Rodiljne naknade kasne, vrtići su preskupi, a poslodavci nerijetko izbjegavaju zapošljavati udane žene ili majke.

U vrijeme regionalnih sukoba i gospodarskih sankcija, sustav podrške obiteljima još je krhkiji. Mnoge Iranke kažu kako bi majčinstvo za njih značilo izolaciju, gubitak neovisnosti i dodatni stres u zemlji u kojoj je svakodnevni život već opterećen političkom i ekonomskom nestabilnošću.

Iskustva drugih zemalja

Druge zemlje, poput Uzbekistan i Japan, pokušale su odgovoriti na demografske izazove sustavnim ulaganjima. Uz vrtiće, fleksibilno radno vrijeme i stvarnu financijsku potporu, mijenjale su i kulturni odnos prema obitelji.

No stručnjaci upozoravaju: velike demografske promjene teško se postižu u okruženju trajne regionalne nestabilnosti. Ratovi, sankcije i političke napetosti snažno utječu na odluke o roditeljstvu - ne samo u Iranu nego u cijelom svijetu.

Što Iran može učiniti?

Pitanje možda nije samo "što Iran treba učiniti", nego i što se uopće može promijeniti dok se zemlja nalazi u osjetljivoj geopolitičkoj situaciji.

Da bi roditeljstvo ponovno postalo realna i privlačna opcija, potrebno je redefinirati majčinstvo tako da ne znači gubitak slobode, osigurati stvarnu podršku oba roditelja, ne samo simboličnu, ponuditi stabilnije uvjete rada i života, uložiti u vrtiće i sigurnosne mreže i ojačati povjerenje građana u institucije.

No sve te mjere teško će biti učinkovite ako žene i dalje osjećaju da bi majčinstvom izgubile i osobni identitet i kontrolu nad vlastitim životom - pogotovo u vremenima političkih napetosti i rata.

Iran se danas ne suočava samo s ekonomskom krizom, nego s dubljim pitanjem smisla i povjerenja. Odluka o nemanju djece, iako osobna, postala je odraz kolektivnog straha i nesigurnosti. Ako se taj alarm shvati ozbiljno, mogao bi označiti početak novog, humanijeg razumijevanja obitelji u suvremenom dobu - ali tek kada se stvore uvjeti u kojima će roditeljstvo ponovno djelovati kao izbor, a ne kao teret.