NEKI od nas odrasli su u uvjerenju da su strogoća i toksičnost isto, no između ta dva pristupa postoji važna razlika. Strogi roditelji usmjeravaju dijete uz ljubav, dosljednost i poštovanje, dok toksični roditelji koriste kontrolu, krivnju i strah kao temelj odnosa.

Strogo roditeljstvo gradi dijete i priprema ga za odgovoran život, dok toksično roditeljstvo često ostavlja emocionalne rane koje se prenose u odraslu dob. Prepoznavanje tih razlika ključno je kako bismo mogli izgraditi zdravije obrasce u vlastitim obiteljima. Ove ključne razlike podijelila je psihoterapeutkinja Mayya Ushioko.

1. Pravila naspram kontrole

"Strogi roditelji postavljaju pravila kako bi učili dijete disciplini i odgovornosti. Objašnjavaju razloge iza pravila i pomažu djetetu da ih razumije i primijeni. No, toksični roditelji koriste pravila za kontrolu. Pravila su apsolutna, bez objašnjenja, a njihovo kršenje vodi do kazne, ne do učenja", objašnjava Ushioko u objavi na Instagramu.

2. Posljedice naspram kazne

Strogi roditelji postavljaju jasne i pravedne posljedice s ciljem da dijete preuzme odgovornost, tvrdi psihoterapeutkinja. Dodaje da toksični roditelji kažnjavaju pretjerano i s namjerom da posrame ili povrijede dijete, bez edukativne svrhe.

3. Granice naspram potiskivanja

Strogi roditelji priznaju i uvažavaju djetetove emocije, ali postavljaju zdrave granice. Toksični roditelji ne dopuštaju izražavanje osjećaja i emocije označavaju kao "dramu" ili "neposluh".

4. Podrška naspram krivnje

Strogi roditelji ohrabruju samostalnost i djetetovu individualnost. "Toksični roditelji čine dijete emocionalno ovisnim i izazivaju osjećaj krivnje kad ono pokazuje neovisnost", kaže Ushioko.

5. Ljubav naspram uvjeta

Psihoterapeutkinja navodi: "Strogi roditelji pokazuju bezuvjetnu ljubav - dijete zna da je voljeno i kada pogriješi. Toksični roditelji daju ljubav samo pod uvjetima - ako dijete ispunjava očekivanja."

6. Poštovanje naspram straha

Strogi roditelji zaslužuju poštovanje svojim ponašanjem i dosljednošću. Toksični roditelji zahtijevaju poslušnost iz straha, ne iz povjerenja.

7. Preuzimanje odgovornosti naspram prebacivanja krivnje

Strogi roditelji priznaju vlastite pogreške i koriste ih kao priliku za rast. Toksični roditelji nikada ne preuzimaju odgovornost i često krive dijete za sve što ne ide kako treba.

"Ako ste odrasli u toksičnom kućanstvu, moguće je da osjećate krivnju kada postavite granice, imate problema sa samopoštovanjem, perfekcionizmom ili anksioznošću; bojite se autoriteta ili stalno tražite odobrenje te miješate ljubav s kontrolom i privlačite nezdrave odnose. Ipak, budite strpljivi prema sebi. Iscjeljenje nije lako. No nije lako ni nositi teret djetinjstva koje vas je povrijedilo. Dopustite si proces iscjeljenja, jer svaka promjena počinje s razumijevanjem - i hrabrošću da prekinete obrazac", zaključuje psihoterapeutkinja.