IAKO to većina roditelja nikada neće priznati, čini se da je potpuno normalno imati miljenika među vlastitom djecom. Barem tako tvrde stručnjaci.

Podsjetimo, nedavno je glumica Jaime Pressly izazvala pravu raspravu na internetu javno priznavši da ima "omiljeno dijete" s kojim je posebno povezana. Naime, ona je majka trojice sinova, a kako kaže, najviše je povezana s 12-godišnjim Dezijem. Mnogi su je optužili za nemar, ali i poručili joj da tako radi "nezamislivu štetu preostaloj dvojici sinova". Pojedinci su se prisjetili i kako im je samima bilo teško odrastati znajući da njihovi roditelji imaju miljenika, ali neki su i sami odlučili priznati da ne vole svu djecu jednako.

Iako tabu, ova tema je uvijek aktualna pa su i znanstvenici u nekoliko istraživanja odlučili provjeriti je li u redu favorizirati jedno od vlastite djece. Tako je jedna longitudinalna studija pokazala da je čak 74 posto majki i 70 posto očeva izjavilo kako svjesno rade razliku među djecom. U istoj studiji otkriveno je su prvorođenci često svjesni kako su upravo oni miljenici, a to osjećaju i njihova braća i sestre koji priznaju da se favoriziranje drugog djeteta odrazilo i na nedostatak njihovog samopouzdanja.

Naravno, favoriziranje je vruća tema i u obiteljskoj terapiji. Genevieve von Lob, psihologinja i autorica knjige "Sretan roditelj, sretno dijete", ističe kako je većina roditelja s kojima surađuje naklonjena jednom djetetu, čak i kada toga nisu svjesni.

"Po mom iskustvu, promatrajući njihov govor tijela i način na koji razgovaraju s pojedinim djetetom, vrlo lako možete shvatiti koga favoriziraju", izjavila je u razgovoru za HuffPost te dodala kako joj mnogi roditelji dolaze upravo zato što ne znaju kako popraviti odnose s djecom.

Iako je favoriziranje normalno, Genevieve ističe kako zbog toga pate sva djeca. 

"Oni koji nisu miljenici mogu reći da ih cijeli život prati osjećaj da nisu dovoljno dobri. Također, favorizirana djeca mogu osjećati kao da su stalno pod povećalom, ponekad se u njima može duboko ukorijeniti strah i nesigurnost zbog mogućeg gubitka prvog mjesta ili mogu biti pod pritiskom da ispune visoka roditeljska očekivanja", objasnila je psihologinja.

Da isticanje naklonosti prema jednom djetetu može biti opasno, slaže se i John Duffy, psiholog i autor knjige “Parenting the New Teen in the Age of Anxiety".

"Može potaknuti ozbiljan jaz među djecom čak i u odrasloj dobi", smatra on te dodaje kako često rezultira prepirkama te povrijeđenošću.

No, da biste izbjegli takav scenarij, važno je samima sebi priznati da imate miljenika te nastojati to ne isticati. Odnosno, pokušati ne raditi očitu razliku među djecom.

"Neka djeca su više u skladu s vašim temperamentom i perspektivama pa ih je lakše favorizirati, a neka djeca imaju izazovniji karakter", objasnila je Amanda Deverich, bračna i obiteljska terapeutkinja iz Williamsburga u Virginiji.

Upravo zato, imati omiljeno dijete ne znači da drugu djecu manje volite, već da neka od njih utjelovljuju nešto čemu ste karakterno više naklonjeni. Kako biste izbjegli nesvjesno isticanje pojedinaca, stručnjaci savjetuju da mudro birate riječi. Osim toga, potrudite se pohvaliti pozitivno ponašanje i druge djece kako bi se i ona osjećala voljeno, prihvaćeno i cijenjeno.