TREBAJU li djeca uzvratiti udarac ako ih vršnjak prvi udari? Ovo vječno pitanje ponovno je potaknulo žustru raspravu na društvenim mrežama nakon što je Brittany Norris, majka dvoje djece iz Louisiane, podijelila svoj kontroverzni stav na TikToku.

"Ako netko udari moje dijete, ne odgajam ga da to ide reći učitelju - ne odgajam tužibabu", izjavila je Norris. "Riješi to sam, uzvrati udarac, obrani se, a ako to ne bude dovoljno, ja ću se umiješati. Ako je to kontroverzno, baš me briga... Uzvrati jače."

Njezina izjava izazvala je lavinu podijeljenih mišljenja. Dok su neki roditelji pljeskali njezinom savjetu, drugi su izrazili duboku zabrinutost. "Uvijek su me učili da ne smijem zadati prvi udarac, ali da se moram pobrinuti da zadnji bude moj", napisao je jedan korisnik. No, mnogi se ne slažu.

"Ovo uči djecu da probleme rješavaju nasiljem umjesto traženja pomoći. To potkopava povjerenje u učitelje i otežava održavanje reda u školama", stoji u jednom od komentara. S time se složio i jedan učitelj, dodavši kako je zbog takvog stava roditelja nasilje u školama izvan kontrole.

Zašto je ova tema tako polarizirajuća?

Stručnjaci za ponašanje ističu kako je rasprava o uzvraćanju udarca slojevita jer dotiče dva ključna roditeljska instinkta: želju da zaštitimo svoju djecu i želju da odgojimo dobre i prilagođene ljude. Psihologinja dr. Emily Guarnotta razumije zašto roditelji instinktivno savjetuju djeci da uzvrate - to se čini kao postizanje pravde. Ipak, ona i drugi stručnjaci ne preporučuju takav pristup.

"Mnogo toga proizlazi iz generacijskih uvjerenja o čvrstoći i preživljavanju", objašnjava psihijatar dr. Zishan Khan. On podsjeća kako je mnogima u djetinjstvu govoreno: "Ako te netko udari, uzvrati mu, inače će te smatrati slabim." Međutim, dr. Khan naglašava da su se vremena promijenila.

"Danas puno više znamo o emocionalnoj regulaciji, rješavanju sukoba i društvenim posljedicama fizičke odmazde, osobito u strukturiranim okruženjima poput škola", kaže on.

Trebate li onda učiti dijete da uzvrati udarac?

Stručnjaci se uglavnom slažu: odgovor je ne. Takav pristup, iako dolazi iz zaštitničke namjere, uči djecu da je nasilje prihvatljiv alat za rješavanje problema. "Uzvraćanje udarca često eskalira situaciju i povećava vjerojatnost da će netko biti ozbiljnije ozlijeđen", upozorava dr. Guarnotta. Time se također propušta prilika da djeca nauče konstruktivnije vještine koje su im potrebne za život.

Ne uzvratiti udarac ne znači pasivno prihvaćati nasilje. "Djecu treba naučiti da se zauzmu za sebe, a udaranje nije jedini način. Ovdje se zapravo radi o učenju djece o moći, granicama i samopoštovanju", kaže terapeutkinja Laura Fink.

Ipak, postoji jedna iznimka. U rijetkim situacijama kada je dijete u stvarnoj opasnosti, primjerice ako ga napadne stranac, samoobrana je ključna. "Cilj u takvoj situaciji nije pobijediti u borbi, već stvoriti dovoljno prostora za bijeg i traženje pomoći", ističe neuropsihologinja dr. Sanam Hafeez.

Što učiniti umjesto uzvraćanja udarca?

Ako fizička odmazda nije rješenje, kako onda pomoći djetetu? Stručnjaci nude nekoliko strategija.

Razlikujte tužakanje od traženja pomoći

Objasnite djetetu da tužakanje služi da netko upadne u nevolju, dok je traženje pomoći usmjereno na vlastitu sigurnost. Rečenica poput: "Ako te netko gurne ili udari, potražiti pomoć odrasle osobe je hrabar i pametan izbor", može osnažiti dijete.

Naučite ih moći pauze

Udarac je često impulzivna reakcija. Vježbajte s djetetom duboko disanje ili brojanje do deset kako bi naučilo stati prije nego što reagira. Ta kratka pauza može spriječiti reakciju zbog koje će kasnije požaliti.

Imenujte osjećaj

Djeca često ne znaju izraziti što osjećaju, pa sukobi brzo eskaliraju. Pomozite im imenovati emocije rečenicama poput: "Zvuči kao da si se naljutio kad ti je uzeo igračku." To im pomaže da obrade osjećaje i učinkovitije reagiraju.

Koristite snažne, jasne riječi

Jedan od najvažnijih alata koje možemo dati djeci jest korištenje vlastitog glasa. Vježbajte kod kuće izjave poput "Stani!" i "Ne diraj me!". To im pomaže da postave jasne granice bez upotrebe sile.

Otiđite

Napuštanje situacije nije znak slabosti, već snage i zrelosti. Dajte djetetu do znanja da je u redu otići ako se osjeća nesigurno. Pohvalite ga kada sukob riješi povlačenjem, jer mu to s vremenom pomaže da se osjeća snažno bez potrebe za fizičkim obračunom.