IGRA je ključan dio djetinjstva - ne samo da djeci donosi radost, već je i neophodna za njihovu dobrobit. Bilo da se radi o slobodnoj, maštovitoj igri ili onoj sa zadanim pravilima, kroz igru djeca uče kako slijediti upute, čekati svoj red, slušati i graditi važne socioemocionalne vještine.

Uz to, većina takvih aktivnosti odmiče ih od ekrana, potiče na boravak vani i kretanje. No, koliko god djeca voljela igru, poraz može biti poražavajući kad se još ne znaju nositi s njim, a rijetko koji roditelj želi gledati kako se zabava pretvara u suze.

Zbog toga roditelji mogu doći u iskušenje da puste djecu da pobijede ili čak da varaju kako bi izbjegli plač i izljeve bijesa. Iako to kratkoročno može upaliti, gubitak u igrama pomaže nam naučiti što je potrebno za uspjeh te kako se s neuspjehom nositi dostojanstveno. Ipak, ponekad pustiti dijete da pobijedi u bezazlenoj društvenoj igri možda i nije tako loše, piše Parents.com.

Prednosti povremenog puštanja djece da pobijede

Primamljivo je pustiti djecu da pobijede kako bi iskustvo bilo ugodnije za sve, bez razočaranja i potencijalnih tantruma, pogotovo jer ne želite da mala djeca zamrze igre ako često gube. Iako je važno da djeca iskuse razočaranje i gubitak na siguran način i uz podršku, postoje i neke prednosti u namještanju igre u korist mlađih igrača ako se ta strategija primjenjuje promišljeno.

Psihijatrijska medicinska sestra Shebna Osanmoh savjetuje pristup temeljen na dobi i stupnju razvoja. "Za djecu u dobi od tri do pet godina važna su pozitivna rana iskustva s igrama i natjecanjem. U toj fazi česte pobjede pomažu u izgradnji samopouzdanja i održavaju njihov interes za igru", kaže Osanmoh. "Djeci od šest do devet godina potrebna je ravnoteža pobjeda i poraza."

Osanmoh predlaže da roditelji uvedu hendikep, poput igranja nedominantnom rukom ili davanja više figura djetetu u društvenim igrama. Ta metoda uravnotežuje zabavne aspekte igre, jer dijete i dalje doživljava pobjedu kroz trud, a igra ostaje izazovna.

Savjetnica za roditelje MegAnne Ford zalaže se za stvaranje "kućnih pravila" koja igrači zajedno dogovaraju prije početka igre. "Umjesto da težite 'poštenju', koje je za svakog igrača subjektivno, težite pravednosti i zajedničkom razumijevanju", kaže Ford. Ovo je posebno korisna strategija kada se zajedno igra više djece različite dobi.

Ona predlaže da se starije igrače pita koje bi prilagodbe napravili kako bi igra mogla uključiti za sve. "To pomaže da se starija djeca uključe u proces suradnje, umjesto da se potiče suparništvo među braćom i sestrama. Igre su sjajan način za izgradnju pozitivne dinamike među njima", dodaje.

Dobra alternativa su i kooperativne igre, u kojima svi igrači rade zajedno na postizanju zajedničkog cilja. Nema pobjednika ni gubitnika, već svi zajedno uspijevaju ili igraju ponovno dok ne uspiju, što stavlja naglasak na timski rad i kreativnost.

Što djeca uče iz poraza

Gubitak u igri siguran je način na koji djeca mogu izgraditi odlučnost i ustrajati unatoč neuspjehu. Kako djeca sazrijevaju, počinju imati više koristi od pravog natjecanja bez umjetnih pobjeda. Poraz im omogućuje da usavrše vještine rješavanja problema i vježbaju otpornost, a s vremenom ih uči i vrijednosti sportskog ponašanja.

Osanmoh napominje da, iako gubitak može izazvati tugu, razočaranje pa i ljutnju, taj ishod ima veliku vrijednost. "Kada dijete izgubi, roditelji mogu vlastitim primjerom pokazati sportsko ponašanje i pretvoriti poraze u prilike za učenje, razgovarajući o tome što je funkcioniralo, a što nije."

Ford dodaje: "Dijete koje postaje pretjerano frustrirano tijekom društvene igre najvjerojatnije postaje emocionalno preopterećeno i u drugim trenucima. Potražite načine kako podržati to dijete tijekom njegovih drugih teških trenutaka i iskoristite te vještine suočavanja tijekom igre."

Nakon poraza, roditelji mogu razgovarati o strategijama i potaknuti dijete da razmisli što je moglo poći po zlu i što bi sljedeći put moglo učiniti drugačije.

Gdje povući granicu

Važno je napomenuti da se stvaranje kućnih pravila ili hendikepa za pomoć mlađim igračima razlikuje od dopuštanja varanja ili namjernog lošeg igranja. Prilagodbom igre kako bi svi igrači imali jednake šanse za pobjedu, možete postaviti čvrste granice oko varanja, koje nikada nije prihvatljivo.

Kada djeca izgube u poštenoj igri, i dalje mogu biti iznimno razočarana, a tada roditelji mogu potvrditi njihove osjećaje i pokazati im primjerom što znači sportsko ponašanje.

Dakle, treba li pustiti dijete da pobijedi?

Pokušajte se manje usredotočiti na ishod, a više jednostavno uživati u igri. Time skidate pritisak s djeteta, dajete prioritet zabavi i povezivanju te prebacujete fokus na vještine koje se razvijaju kroz igru.

"Djeca najbolje uče iz onoga što radimo, a ne iz onoga što govorimo", kaže Ford. "Zato preskočite predavanja i usredotočite se na svoje postupke. Vlastitim primjerom pokažite sportsko ponašanje i slavite sve igrače tijekom igre."

Učitelj Ash Brandin u videu na Instagramu rekao je da ako igrate videoigre sa svojom djecom, možete eksperimentirati s puštanjem djeteta da pobijedi kako biste mu pokazali kako se gubi dostojanstveno i pritom reguliraju intenzivne emocije.

"Znati gubiti je vještina koju moramo vježbati. A djeca, zbog svoje dobi i općih sposobnosti, gube puno češće od odraslih, i to im zaista teško pada! Najvažnija stvar koju možemo učiniti jest da im vlastitim primjerom pokažemo kako se gubi", napisao je.

Kako razgovarati s djetetom nakon igre

Ako nećete pustiti djecu da pobijede, postoji nekoliko savjeta koji im mogu pomoći da konstruktivno prebrode gubitak. Nikada se nemojte hvaliti niti im nabijati poraz na nos, jer bi ih to, osim što bi povrijedilo njihove osjećaje, moglo obeshrabriti od budućeg igranja.

Priznajte da je razočaranje zbog gubitka stvarno, ali da je taj osjećaj normalan dio igre i ne bi trebao biti obeshrabrujući. Objasnite kako su sreća i slučajnost faktori i u pobjedama i u porazima. Bez obzira na ishod, potaknite dijete da se trudi najbolje što može čak i kada postane izazovno te ga pohvalite za trud i spremnost da isproba nešto novo.

Zašto je igra važna u dječjoj svakodnevici

Igranje igara pomaže djeci razviti socijalne vještine poput slušanja, strpljenja, dijeljenja i suradnje te ih može učiniti otpornijima. Mladi igrači mogu biti motivirani za nastavak igranja složenijih igara, pogotovo ako roditelji stvaraju prilagodbe koje im pomažu.

Starija i mlađa djeca mogu igrati zajedno, potičući duh suradnje, dok iskusniji igrači uče kako se nositi s prirodnim razočaranjem kroz gubitak te imaju priliku učiti i rasti.