Klinička psihologinja: Žene u nesretnim brakovima teško su majke kakve žele biti
KADA se parovi sukobljavaju u braku, majčinstvo obično pati više od očinstva, osobito u dinamici gdje je žena anksioznije privržena, a njezin suprug emocionalno distanciran. Razina strpljenja žene i njezina sposobnost da djeci iskaže ljubav i zanimanje mogu dramatično opasti zbog bračnih nesuglasica, i to u većoj mjeri nego kod njezina supruga. Klinička psihologinja objašnjava zašto se to događa i kako ta spoznaja može biti korisna za parove, piše YourTango.
Žene su pod većim pritiskom
Žene općenito i dalje snose veći teret brige o djeci. Iako muškarci sve više sudjeluju, žene su te koje obično provode više besanih noći i općenito više brinu o potrebama djece - često mnogo više nego što njihovi muževi shvaćaju. Usto, žene imaju više stope anksioznosti i depresije.
Velik dio njihova identiteta temelji se na tome da budu dobre majke, budući da kultura i dalje postavlja veće zahtjeve pred žene kao roditelje nego pred muškarce. Kada se svemu tome doda disfunkcionalan brak, situacija često eskalira.
Kad se žena u braku osjeća napušteno
Majka kojoj nedostaje podrške teško se može povezati s djetetom, što se najčešće događa kada se osjeća depresivno, pod stresom ili izolirano. Ako se žena u partnerskom odnosu osjeća napušteno i samo, postoji rizik da će istu dinamiku preslikati na odnos sa svojim djetetom.
Budući da se ne osjeća voljeno i podržano, teško joj je pružiti ljubav i podršku djeci, pogotovo ako je već pod velikim stresom zbog roditeljstva i sklona anksioznosti ili depresiji.
Muškarci su, s druge strane, često vještiji u razdvajanju problema i mogu, primjerice, imati produktivan radni dan nakon jutarnje svađe, dok se žene s time teže nose. To se vjerojatno događa zato što više muškaraca ima izbjegavajući stil privrženosti, a više žena zaokupljeni.
Muškarac treba voljeti ženu koliko ona voli djecu
Prema mišljenju kliničke psihologinje, bračni sukob dramatičnije utječe na majčinstvo nego na očinstvo. Ona iznosi stajalište da muškarci moraju voljeti svoje žene jednako kao što njihove žene vole djecu kako bi brak bio sretan, a obitelj skladna.
Žene koje odgajaju malu djecu često su po prirodi anksioznije i treba im dodatna ljubav i podrška kako bi se osjećale samopouzdano. Općenito, žene imaju manje samopouzdanja od muškaraca, vjerojatno zbog viših stopa anksioznosti, ali i zato što je njihov identitet snažnije vezan uz roditeljstvo, osobito ako su primarni skrbnici.
Kako ponašanje muža utječe na ženu
Muškarcima koji su zabrinuti jer njihove supruge nisu dovoljno strpljive ili nježne prema djeci, psihologinja savjetuje da preispitaju vlastito ponašanje. Naravno, ako je riječ o zlostavljanju ili zanemarivanju, sigurnost djece uvijek mora biti na prvom mjestu. No, što ako par nije sretan, a žena se neprestano žali da želi više podrške te je razdražljiva prema djeci?
Ako se supruga ne osjeća voljenom, vrlo joj je teško slobodno davati ljubav. Tada se osjeća potpuno sama, što izaziva paniku vezanu uz privrženost. Teško je biti strpljiv, topao i smiren kada ste u stanju panike. Terapijski rad s parovima često pokazuje da žene postaju mnogo toplije majke kada njihovi muževi nauče biti strpljiviji i nježniji prema njima.
Promjena je moguća, ali tko čini prvi korak?
Žene koje u vezi neprestano traže bliskost od partnera koji se povlači nemaju kapaciteta biti potpuno prisutne za svoju djecu. Ako je suprug emocionalno hladan i distanciran, on time nesvjesno potiče ženinu tjeskobu do krajnjih granica. Njegova hladnoća nju pretvara u njezinu najgoru verziju, baš kao što njezina emocionalna nestabilnost njega čini još hladnijim.
Psihologinja smatra da promjena može biti transformativna kada muž shvati da svojim povlačenjem pogoršava situaciju i da bijes njegove žene vjerojatno proizlazi iz osjećaja usamljenosti.
Iako će se neki muškarci buniti, ona preporučuje da upravo muškarac u takvoj dinamici prvi počne raditi na sebi, prije nego što se supruga počne ljepše ponašati. Razdoblje ranog majčinstva vrijeme je kada ženama treba više podrške nego što je primaju, jer se osjećaju vrlo ranjivo na biološkoj i evolucijskoj razini.
Terapija, razvod i novi početak
U ovakvoj situaciji idealna bi bila partnerska terapija, uz individualnu za oba partnera. Ipak, ako nešto treba biti prioritet, to je savjetovanje za parove. Promjena u bračnom odnosu često će više koristiti dobrobiti i roditeljstvu supruge nego bilo što što ona može učiniti sama.
U nekim slučajevima, kada je sukob stalan i terapija ne uspije, žene postanu smirenije majke nakon razvoda. Tada se zapravo osjećaju manje usamljeno nego dok su bile u braku. Također, žene koje se ponovno udaju za muškarce koji im pružaju podršku često postaju strpljivije majke.
Ipak, prije razmišljanja o razvodu, autorica savjetuje da se ulože svi napori u rješavanje problema u postojećem braku, radi djece i samih partnera.