Ako već nemaš opciju, vrlo vjerojatno si se zapitala "što ćeš sa svojim životom", a stres oko praćenja natječaja, odlazaka na razgovore, iščekivanja poziva i početničkih neuspjeha ne olakšava život. Još u srednjoj školi oko tebe je zaštitni balon, no s diplomom on nestaje, a ovo je nekoliko vrsta stresa s kojima ćeš se susresti. Neće biti lako, ali preživjet ćeš.

 

 

Ovo je vrsta stresa kad roditelji doista žele pomoći i ti to itekako cijeniš. Ali baš zato što su tako dobri, želiš ih učiniti ponosnima, a nikako da ti to pođe za rukom. 

 

 

To je kad roditelji ne propuštaju niti jednu priliku da te pitaju "za što su ti plaćali fakultet?". Naravno da te još vole, ali nadaju se da ćeš što prije otići od doma, kako bi imali bajkovitu penziju.

 

 

"Diplomirala si? Čestitam. Jesi se zaposlila?" Izlaziš iz dućana. Više ti se ne jede ni ta čokolada po koju si išla.

 

 

Osim što nas održava u društvenom toku, Facebook je tu i da se i u ovako stresnim trenucima osjećaš još gore. "Dobila sam posao", "Prvi radni dan", "#workbitch", "volim svoje kolege". Uf.

 

 

Želiš biti sretna zbog svojih prijatelja, ali tu je i dalje jedna komponenta ljubomore. "Ako je on našao posao, zašto ja ne mogu?", pitanje je koje ćeš si sigurno postaviti, posebno ako znaš da si sposobnija od dotične osobe. Također, tvoji prijatelji misle da je sasvim u redu stalno te ispitivati kako napreduje potraga za poslom. Povremeno je ok, stalno nikako.

 

 

Onaj trenutak kad shvatiš da se danas i za rad na blagajni traži znanje minimalno dva strana jezika, potvrda o petici iz tjelesnog sve godine školovanja te krvna grupa.

 

Pripremaš se danima, iz ormara vadiš najbolju odjeću, trošiš sate pred ogledalom, čekaš pet minuta da impresioniraš poslodavce, a oni ni ne nazovu. Osjećaj je još gori ako se to dogodi na mjestima za koja znaš da si prekvalificirana.

Teške i tužne teme, poražavajuće statistike, depresija. Svima je poznat taj osjećaj, ali nečemu se ipak moraš nadati. Bez toga ništa.