Červar konačno priznao: Da nije Balića, ne bi bilo ni mene

Saša Čobanov

17:14, 05. lipnja 2015.

Červar konačno priznao: Da nije Balića, ne bi bilo ni mene

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: HRS

IVANO BALIĆ večeras od 20 sati igra posljednju utakmicu u karijeri. U dresu njemačkog Wetzlara oprostit će se na susretu protiv Goppingena.

>Pismo Baliću: Ivano, nije kraj! Tvoja tvrdoglavost tek će nam trebati

"Ivano je teška suprotnost od današnjih velikih sportskih zvijezda", kaže za Index Lino Červar, koji je jednog od najboljih rukometaša u povijesti vodio u hrvatskoj reprezentaciji.

"Sumnjam da bi se on, onakav kakav je, uklopio u marketinšku šablonu lažnih zvijezda koje mediji stvaraju. Pokazivanje golih torza i njegovanih frizura, nasilno nametanje kroz novac i besmislene intervju, to je današnja slika sportskih superstarova. Ivano je bio sušta suprotnost jer u njemu odiše skromnost pobjednika."

Balić i Červar zajedno su osvojili svjetsko i olimpijsko zlato, pamti se nekoliko njihovih svađa, ali Lino izbora nije imao...

"Istina, znali smo se mi i posvađati, no to je bilo jer smo obojica jako tvrdoglavi, a sve je bilo isključivo u interesu reprezentacije. Kao trener te zlatne generacije, zahvalan sam mu jer da nije bilo njega, ne bi bilo ni mene", rekao je Lino i dodao.

"Bio je lider najveće reprezentacije koju je Hrvatska ikad imala, u bilo kojem sportu. Da postoji neki Hall od Fame, svi bi ti moji igrači trebali imati svoje mjesto tamo, no on je bio ipak stepenica više. Uvijek je mislio na druge, na one najslabije, a najmanje je mislio na sebe. Uveo je revoluciju u rukomet i tom je sportu dao novi slogan: ''Snagom uma kontra mišića''.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Po čemu će Lino pamtiti Ivanovu karijeru?

Dokazao je da talent, vještina, imaginacija mogu pobijediti snagu i fiziku. Koliko god bi ga tukli i mlatili, nisu mu mogli ništa jer je bio nepobjediv. Bio je čovjek koji se nije dao staviti u okove i utro je put mlađima. Milijuni ljudi širom svijeta zavoljeli su rukomet samo zbog njega. Uvijek sam mu davao potpunu slobodu, a to nije bilo na uštrb tima, ne, upravo obratno, toliko sam mu vjerovao da sam znao da će on odlučiti najbolje i da će momčad od toga profitirati.

Za kraj...

"Mislim da se prerano oprostio, da je još puno toga mogao dati, no treba poštivati njegovu odluku i zato mu samo za kraj mogu poručiti: ''Hvala ti na svemu dragi Ivano i neka te dragi bog čuva!

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.