Foto: Index

FAVELE su sada vjerojatno najsigurnije mjesto za turiste u Rio de Janeiru, barem većina njih. Da, svjestan sam koliko će to zvučati glupo onima koji su odgojeni na strašnim legendama i filmovima poput "Ciudad de deus" ili Tropa de Elite", započeo je svoju priču Pablo, Čileanac koji od svog rođenja živi u faveli Chapel Mangueira, istu onu u koju me pozvao da živim tjedan dana.

"Znaš što mi je jedna od najdražih stvari u posljednje vrijeme? Gledati takve preplašene turiste kao što si ti kako ulaze u ovu favelu i onda pratiti promjene na njihovom licu. Kako prolaze dani sve su opušteniji, zadovoljniji, a na kraju odavde odlaze grleći se s susjedima i ljubeći dječicu s kojom su se svake večeri igrali."

Kako to misliš - favele su najsigurnije mjesto za turiste?

"Iz više razloga. Za početak, većina favela je pacificirana. U njoj se već nekoliko godina svakodnevno šeću deseci policajca, a narkobosovi su ili ubijeni ili protjerani. Oni koji su ostali drže "low-profile", a neki su čak postali i turistički vodiči. Tko bolje zna favele od njih, a lova je vrlo dobra. Najmanje 250kn za dvosatnu turu".

"Favele su često male zajednice ljudi koji žive kao na selu. Svi se međusobno poznaju, druže i pokušavaju zaraditi za život. Njima je, za razliku od beskućnika i uličnih razbojnika, ispod časti krasti, prositi i pljačkati. I oni se žele napokon otarasiti nasilne prošlosti koja im je oblikovala živote."

"Što se tiče ovih drugih favela, nad kojima policija još nije uspostavila kontrolu, u njima je sigurniji jedan turist od mene. Naravno, oboje možemo stradati od zalutalog metka uslijed povremenih okršaja dvije frakcije ili direktnih sukoba s policijom, međutim krađa i nasilja uopće nema."

"Narkobosovi drže do časti, oni vode ozbiljan posao. Tko će doći kod njih u favelu kupiti drogu, ako pritom mogu biti pretučeni ili opljačkani. To je loše za biznis, zato su mnogi koji su uhvaćeni u pokušajima krađe pa čak i džeparenju, ubijeni na licu mjesta. Narkobosovi vole turiste, oni su potencijalne mušterije."

"S druge strane, za mene nije pametno lutati drugim favelama. Vrlo su sumnjičavi, misle da sam iz protivničke bande ili policijski doušnik. Jednom sam zbog običnog posjeta prijatelju umalo izgubio glavu. Pištolj mi je cijelo vrijeme bio prislonjen na čelo dok sam ih uvjeravao tko sam i gdje idem."

Pretpostavljam da je takvih iskustava u prošlosti bilo na stotine?

"Bolje da ni ne pričam o tome. Mnogo mi je prijatelja poginulo, neki s razlogom, neki bez razloga. Kao dijete vidio sam desetke mrtvih tijela, a nekoliko njih izdahnulo je na mom kućnom pragu. Ali ne želim pričati o tome, toga se cijeli svijet naslušao. Uz sve to, mislim da sam imao kvalitetno djetinjstvo."

Šališ se?

"Ne šalim se, iako sam se možda krivo izrazio. Na stranu sa svim problemima, živjeti u faveli poseban je osjećaj. Svi su vani, na ulici, druže se, igraju, slave, štogod. Taj osjećaj zajedništva s ljudima koji te okružuju upečatljiviji je od nasilja koje sam proživio. Danas djeca odrastaju ili bolje reći stagniraju buljeći u lica kompjutera i televizija. Ja sam odrastao."

Znači li to i da svoju djecu želiš podignuti u ovoj faveli?

"Ne bi išao toliko daleko. Droga i negativaca će uvijek biti, ma koliko policije stalo uokolo, a djeca se nekim čudom uvijek ugledaju na krive uzore. Žele biti opasna, imati love, voziti skupe automobile i držati manekenke pod ruku. Kako ih uvjeriti da je bolje studirati i marljivo raditi. Djeca su nažalost gotovo uvijek imitacija svoje okoline i to vidim kao problem."

Imaš li nešto dodati za kraj?

"Hvala vam na ovoj prilici. Želim poručiti svijetu da se favele mijenjaju. Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre stigle su kao nagrada s neba. To je ogromna šansa za Rio de Janeiro i sve favele. Život je svaki dan sve bolji i bolji, srednji stalež počinje se seliti u favele jer je postalo preskupo živjeti uz plažu."

"A ne moram vam govoriti kakav je pogled na Rio iz favela. To nijedan novac na svijetu ne može platiti. Želim samo da sve više ljudi i turista počne dolaziti u favele, da se ta svjetska fama počne polako razbijati. Samo tako ove zajednice mogu napredovati pa da jednog dana za 10, 15 godina ta jeka notornog glasa nestane jednom zauvijek."