Foto i video: Index

POZITIVA i EUFORIJA. Ta dva osjećaja, koja na pustom Maksimiru i u obiteljskom Dinamu ne stanuju godinama, satima su drmali sve koji su sinoć došli na Šalatu, na promociju malonogometnog kluba Dinamo, koja se pretvorila u nezapamćenu feštu Dinamovaca svih generacija i prkosni iskaz ljubavi prema odnarođenom i od navijača otuđenom klubu.

Zagreb gori dok se pjesma sa Šalate do Save ori

Tri sata bez prestanka trajalo je navijanje gotovo pet tisuća Dinamovaca svih dobi, koji su zauzeli tribine na omiljenoj lokaciji iznad centra grada i čija pjesma je odjekivala do trnjanskih obala. Poznata je polivalentnost kultnog klizališta, na kojem se jednako lijepo može uživati u rock koncertu ili utakmici, a sinoć su ta dva srodna osjećaja i dojma bila spojena u jedinstveno iskustvo, uz dodatak skoro pa religijskog, bolje reći euforije zbog prekida celibata.

Maksimir i Dinamo ukleo je onaj koji proklinje

Jer iskazivati ljubav prema Dinamu na Maksimiru, tamo gdje je za to mjesto, dopušteno je samo podobnima, točnije onima koji su u specifičnim odnosima s gazdom kluba. Što se tiče konzumacije ljubavi, sve da vam odlaskom na Maksimir ne prijeti zatvor ako ne sjedite na svojoj stolici, s ovim Dinamom to i nije neki užitak, jer tko se može "ljubiti" s momčadi punom legionara sakupljenih od Argentine do Rumunjske, kojima se za to masno plaća, a koji prema klubu i gradu ne osjećaju ništa. Dakle, u najboljem slučaju, možete "zatvoriti oči i zamišljati drugi Dinamo".

Kada ste zadnji put vidjeli zagrebačke ulice pune Dinamovih šalova, kao prije spektakla na Šalati?

Zahvaljujući skupini Dinamovaca koji su reaktivirali malonogometni klub, ali ne kao zamjenu za onaj prisvojeni, nego kao pokazni primjer da klub može i mora funkcionirati onako kako gazda u GNK Dinamu ne da - po načelu slobodnih izbora, modelu "jedan član - jedan glas" i potpunoj transparentnosti poslovanja, na Šalati smo vidjeli, doživjeli i naježili se na upravo ono što Dinamovcima užasno nedostaje.

Uostalom, to su u video reportaži potvrdili Juraj Fabijanić, predsjednik MNK Futsal Dinama, te Igor Bišćan i Darijo Šimić, a što se tiče atmosfere, najbolje da je pogledate i poslušate sami:

Duh '82 oživio je na utakmici "malog" Dinama

Koliko god na Maksimiru frizirali brojke o posjeti, "plaćali" navijačima da dolaze na tribine, organizirali nagradne igre i glumili euforiju, toga tamo nema jer nema duha, nema ljubavi i zato navijači bježe od takvog kluba i stadiona.

S druge strane, jednostavnu i naglašavamo, pozitivnu priču koja je pokrenuta oko malonogometnog Dinama, odmah su prihvatile baš sve generacije navijača Dinama. Apsurdno je i jadno da onoliko transparenata BBB-a koje smo vidjeli na ogradama Šalate još jedino možemo vidjeti kada Dinamo gostuje na Poljudu.

Ali, zato je sinoć bilo ne samo transparenata, nego i itekako prisutnog duha vremena kada je Dinamo bio pokret; gromoglasna pjesma, nakrcane tribine stadiona s patinom prošlosti s kojih se mahalo stotinama zastavica, sve to izgledalo je kao da se snima film o mitskoj osamdeset drugoj.

Šalata je pokazala da Dinamo nije izgubio nove generacije navijača zbog privatizacije kluba, Medveščaka i globalizacije nogometa i da klub itekako zanima klince

Zagreb voli klub, ali ne Mamićev: U pretprodaji je planulo preko tri tisuće ulaznica za malonogometnu reviju koji se igrala u istom terminu kad i Čilić polufinale US Opena, te košarkaši odlučujući meč protiv Francuza na SP-u.

Potpisnik teksta na do sada nedoživljenoj veselici uvjerio se u u jednu od svojih zabluda; kako Dinamo zbog toga što je poistovjećen s primitivizmom, sukobom interesa, preprodajom igrača i europskim debaklima, u Zagrebu gubi stare navijače zgađene novim karateristikama nekada "gospodskog kluba", dok mu one mlađe otimaju blještavo amerikanizirani Medveščak i smiješno, od starijih prihvaćeno uživljavanje u engleske i španjolske velikane, pa djeca o Liverpoolu govore u prvom licu množine, a na utakmicu Dinama i Reala dolaze u Ronaldovom dresu.

U predigri glavnog događaja, utakmice MNK Dinama s All Star Dinamom, za koje su igrale klupske legende koje se nisu sakrile pod Mamićeve skute - Slavko Ištvanić, Darijo Šimić, Igor Bišćan, Tomo Šokota, Silvijo Marić i Zvonimir Soldo, igrali su dječaci Maksimira i Kustošije. Ovaj dječji derbi zagrebačkog Istoka i Zapada, kao i Dinamova himna iz'82 u izvedbi vrtićkih mališana, pokazali su da jedan od simbola grada itekako zanima djecu.

Dinamo i punk'n roll

Ona starija djeca mogla su na jedinstvenom druženju Dinamovaca uživati svim osjetilima u vrhunskoj armosferi, jednako takvoj zajebanciji, žestokoj muzici koja se orila s razglasa, ali ipak gubila bitku s gromoglasnim slavljenjem Dinama.