Foto: SPTV

AKROBATSKI gimnastički elementi + olimpijski bazen = skokovi u vodu. Vladari ovog sporta već su godinama Kinezi, koji su na OI u Pekingu slavili u čak sedam od ukupno osam disciplina. Hoće li se njihova dominacija nastaviti i ove godine pogledajte na Sportskoj televiziji od 29. srpnja do 11. kolovoza.

Skokovi u vodu su natjecateljski sport u kojem je cilj skakača što efektnije skočiti u vodu s povišenog mjesta, uz prezentaciju akrobatskih gimnastičkih elemenata tijekom skoka. Skokovi u vodu su standardni olimpijski sport, iako se često izvode i kao rekreacijska zabava na prirodnim ili umjetnim kupalištima.

Kao sportska disciplina razvili su se u drugoj polovini 19. stoljeća u Njemačkoj i Švedskoj. Njihovu razvoju pridonijeli su gimnastičari koji su na kupalištima skakali u vodu i natjecali se. Na OI 1904. prvi put su održana natjecanja u skokovima u vodu s tornja za muškarce, a na OI 1908. i u skokovima u vodu s daske. Žene su sudjelovale na OI 1912. u skokovima u vodu s tornja, a 1920. s daske.

Na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. uvedena je disciplina sinkroniziranih skokova, u kojoj dva natjecatelja iz iste momčadi istodobno izvode identičan skok te se osim težine elemenata i kvalitete izvedbe ocjenjuje i sinkronizam oba skoka.

Dvije su osnovne discipline skokova u vodu: skokovi s odskočne daske te skokovi s tornja. Skokovi s odskočne daske izvode se s elastične daske koja prilikom odraza daje dodatni impuls skakaču, čime se postiže viši i energičniji skok. Skokovi s daske se izvode s visine od 1 do 3 metra od vodene površine. Toranj je čvrsto, najčešće betonsko ili drveno odskočište, na visini od 5 do 10 metara iznad vodene površine. Standardne natjecateljske discipline su daska 1 m, daska 3 m i toranj 10 m.

Natjecatelji izvode unaprijed dogovoreni broj skokova, kod muških između 6 i 11, a kod djevojaka između 5 i 10 skokova. Skakač unaprijed mora prijaviti vrstu skoka koju će izvesti, a svaki skok ima unaprijed određen faktor težine. On se određuje na osnovi težine i broja elemenata koji se izvode, primjerice vrsti početnog stava, broja okreta i vijaka, načina ulaska u vodu itd. Skokove ocjenjuju suci na sljedeći način: za svaku fazu skoka sudac ima na raspolaganju po tri boda (odraz, let, ulazak u vodu) te još jedan dodatni bod za ukupni dojam i korekciju. Zatim se taj zbroj množi s faktorom težine skoka. Rezultati za sve skokove se zbrajaju i pobjednik je onaj skakač ili skakačica koji ima najveći konačni zbroj.
 
Natjecanje se izvodi na strogo propisanim skakalištima, na kojima osim odgovarajućeg tornja mora biti i bazen propisanih dimenzija, od kojih je posebno važna dubina vode.