MIRKO FILIPOVIĆ više nikada neće ući u ring. Više ne kao borac. Cro Cop je doživio moždani udar i svaka sljedeća borba bila bi prevelik rizik.

Objava Cro Copa o povlačenju iz aktivnog sporta udarna je tema u svijetu borilačkih sportova. Mirko je bio uzor. Profesionalac od glave do pete, izvanredan sportaš i obožavani lik. Tisuće dirljivih poruka Mirkovih kolega to dokazuju.

O Mirku smo razgovarali s njegovim prijateljima, sparing partnerima i hrvatskim majstorima brazilske jiu-jitse, Bojanom Mirkovićem i Goranom Jokićem. Oni su nam ispričali kakav je Mirko sportaš i čovjek.

Svi smo željeli biti Mirko

''Mirka gledam kao svog najvećeg idola. U cijeloj karijeri nije nijednom napunio članak žute štampe. S toliko ozljeda 20 godina je trenirao dva puta na dan. Mirko je ne samo uzor meni već bih rekao da su se generacije i generacije klinaca počele baviti borilačkim sportovima zbog njega. Može li se bilo koji nogometaš zbog kojih se nacija skuplja i plače usporediti s Mirkom? Može li se bilo tko od njih usporediti s čovjekom koji je cijelu karijeru držao glavu na panju? Mirko je živio u mom kvartu i svima nama klincima koji smo uz njega odrastali bio je uzor. Svi smo željeli biti Mirko. Po ponašanju, rezultatima, odnosu prema sportu, Mirko je bio klasa za sebe i pojam'', kazao nam je Jokić.

Mirković, jedan od naših najvećih majstora jiu-jitse danas ima svoj klub i radi kao trener.  S Mirkom se poznaje više od 25 godina. Skupa su počeli trenirati tajlandski boks kod Branka Cikatića na zagrebačkoj Mladosti.

''Mirko je od mene stariji koju godinu i već tada je bio ogroman potencijal i izdvajao se od svih nas svojom nevjerojatnom upornošću. Oduvijek je bio veliki radnik. Već tada smo znali da ga čeka velika budućnost u borilačkom sportu. On je nastavio svoj put u udaračkim sportovima, a ja sam se kasnije okrenuo BJJ-u.  Nakon puno godina i mog povratka iz Brazila putevi su nam se ponovno spojili i rado sam se odazvao njegovom pozivu da mu pomognem sa treninzima partera. Uskoro se i njegov stariji sin Ivan uključio u naš klub na Vrbanima. Genetika ga nije zaobišla, ali ni upornost. Jako vrijedan i pristojan dečko, a ukoliko ga to bude zanimalo, također ima sve predispozicije da ostvari karijeru u sportu'', kazao nam je Mirković.

Nakon što je izgubio od majstora Minotaura u borbi na parteru, Mirko je shvatio da će morati savladati i taj segment borbe. Cro Cop je puno naučio od Mirkovića, a kojim je trenirao od 2009. godine. Mirković kaže da je on još i više naučio od Cro Copa. Ne samo o sportu. 

Bio je zvijezda, a nikad se nije ponašao kao zvijezda. Jednom riječju - uzor

''Nadam se da sam uspio prenijeti djelić svoga znanja te da ga je on uspio uklopiti u svoj stil borbe. Biti makar i najmanjim djelićem zaslužan za ovakvu karijeru velika je čast za sve nas koji smo ikada imali priliku surađivati s našom najvećom legendom borilačkog sporta. O tome što sam ja naučio od Mirka mogao bih dugo elaborirati, no sasvim sigurno da samo promatranjem sustava rada, navika, životnog stila, odricanja čovjek vidi koliko je zapravo snaga volje moćan alat i kako svatko od nas ima potencijal za velike stvari, no one se nikada neće dogoditi ako se u njega ne uloži ogroman rad, kroz dugi niz ne godina, već desetljeća. Ono što me zapravo najviše inspirira kod Mirka jest što je on čovjek koji je nastavio živjeti jednim normalnim obiteljskim životom, čije se ime nikada nije povlačilo po medijima u negativnom kontekstu, aferama, noćnom životu itd. On nikada nije živio život zvijezde, iako to jest u punom smislu te riječi. Jednom riječju - uzor.'', priča Mirković. 

Mirko Filipović je u ringu bio zvijer. Stroj koji melje. U privatnom životu bio je veliki zabavljač, čovjek uvijek raspoložen za zajebanciju i šalu. Nerijetko na vlastiti račun. Prije nekoliko dana na zagrebačkom kineziološkom fakultetu održano je predavanje o dugovječnosti u sportu. Govornici su bili redom legendarni hrvatski sportaši - Dino Rađa, Zoran Primorac, Perica Bukić, Dario Šimić i Mirko Filipović. Prilično komornu atmosferu prepune dvorane razvalio je Filipović kad je pričao o svom neobičnom načinu prehrane, a u trenucima dok je opisivao kako to izgleda kad majku mora uvjeriti da je njegov sljedeći protivnik bezopasan cijela dvorana se valjala od smijeha.

Jokić i Mirković s nama su podijelili nekoliko najluđih anaegdota..

Komedija s nesretnim Werdumom

''Posebno mi je bio drag zbog smicalica koje je često izvodio. Najdraža anegdota s Mirkom vezana je za legendarnog Fabricija Werduma, jednog od najvećih majstora brazilske jiu-jitse u povijesti. Werdum je bio moj sensei, koji me vodio do ljubičastog pojasa. Werdum je otvorio klub tako što je počeo trenirati Mirka tehniku borbe na parteru. Werdum je imao brazilsku vozačku i svaki je dan dolazio kod Mirka. Mirko je u to vrijeme još radio u policiji i rekao je Werdumu da se ne zeza, da mora izvaditi hrvatsku vozačku. Werdum ga nije fermao ni dva posto pa mu je ovaj odlučio napraviti spačku. Kako je znao kojim putem Werdum svaki dan vozi, rekao je svojima iz policije da ga presretnu, da traže papire te da mu kažu da je prekršio zakon i da će vjerojatno morati u zatvor. Upravo se to dogodilo. Policija je presrela Fabricija, rekli su mu da mu papiri ne valjaju i da ga vode u zatvor. Jadni Fabrizio je počeo kukati, plakati, a još nije ni engleski znao govoriti. Počeo je spominjati Cro Copa pa su mu policajci rekli: 'Ajde dobro, vodi nas do Cro Copa.' Došli su pred vrata, pozvonili, a Mirko im je otvorio u kućnom ogrtaču. Najprije se pravio da nema pojma tko je Werdum, a onda je molio policajce da ga puste jer će on platiti jamčevinu. Policajac se jedva složio i maknuo mu lisice. Fabricio je pozelenio od straha, a najveća fora je da Mirko nikad nije rekao Werdumu da je sve bila samo šala'', ispričao je Jokić.

Mirković se prisjetio jedne priče stare cijelu vječnost, dok su obojica trenirali u njihovoj staroj dvorani.

Mirko i Miki

''Mirko je na trening dolazio s jednim malim psićem, ako me sjećanje dobro služi - maltezerom, po imenu Miki. Već sama scena ljudine od preko sto kilograma kako pun nježnosti vodi tog psića na lajni bila je urnebesna. Kako pas nije smio u dvoranu, Mirko ga je vezao za kvaku vrata od svlačionice tako da je pas zapravo bio na pragu dvorane i gledao trening. Kada bismo nas tridesetak počeli udarati po vreći, taj se psić počeo tresti od straha. Mirko radi na vreći i tu i tamo pogledom poprati kako je Miki. U pauzi između rundi trči k njemu i tješi ga: 'Miki, ne boj se, to sam ja, Mirko!' Toliko smo se tome smijali, suze su nam išle. Ali, kad bi se Mirko vratio, smijeha više ne bi bilo.'', kaže Mirković.

Uporan, tvrdoglav, fanatik. Kao i Dražen

Baš kao i Dražen Petrović, Mirko je bio fanatik. Više od 25 godina brutalnih treninga svaki dan. Često i po dva puta dnevno. ''Popusta nikome, sebi najmanje'', bila je mantra šibenskog košarkaškog Mozarta. Identičnu filozofiju prakticirao je i Mirko. Zato i jest bio jedan od najvećih. U kolektivnim sportovima iza sebe imaš cijelu momčad i pogreška ne mora biti kobna. U individualnom sportu si sam na svijetu. U sportu koji je proslavio Cro Copa zdravlje je na vagi cijelu karijeru. Zato ne čudi tolika količina fanatizma, ali i tvrdoglavosti. Uostalom, da Mirko nije bio takav, sigurno da ne bi bio jedan od najvećih svih vremena. Tvrdoglav, uporan, pomalo lud. Drugačiji nije ni mogao biti. Nije smio biti.

''U trenutku kada ja dolazim u dvoranu na jutarnji trening, Mirko je već na traci i potpuno mokar. Naravno, sam u dvorani. Ja tek krećem sa zagrijavanjem, nakon čega krećemo s nekim pozicijama i tehnikama koje prolazimo i ponavljamo. Nakon toga radimo specifični sparing, odnosno sparing pozicija koje smo prethodno vježbali. Nakon toga radio se normalan sparing ili roll, kako mi to zovemo. Često smo nakon BJJ treninga radili i kondicijski trening, jednu njegovu rutinu koja bude dosta naporna, pa smo se malo i natjecali tko će dulje izdržati. Zabavno. Nažalost, ja nisam mogao sudjelovati na popodnevnim treninzima Cro Cop teama zbog svojih obaveza i treninga u matičnom klubu, tako da smo uglavnom radili individualno jutarnje treninge'', priča nam Mirković.

Mirko Filipović je u Japanu ikona. Simbol. Cro Cop je tamo puno više od običnog sportaša. Jednim detaljem pokušat ćemo donekle predočiti što je tamo predstavljao Mirko. Niti jedan hrvatski predsjednik ili premijer nikad nije bio primljen na privatnu audijenciju kod japanskog premijera. Mirka je japanski premijer pozvao kod sebe doma na druženje. Jokić smatra da je Mirko u vlastitoj domovini donekle marginaliziran nauštrb nekih drugih. Nogometaša.

Mirko i nogometaši

''Spoj inteligencije, genetike, treninga, volje. Kad ga vidiš na treningu, tek onda shvatiš zašto je on svjetska klasa. Preko TV-a se to ne može dočarati. Mirko je stroj. Nadljudski je kako taj čovjek živi i radi. Po meni je on izvan svake kategorije u sportu. Ti naši nogometašići kao prolaze neke napore, svaki dan čitamo i slušamo o njihovim patnjama, ali bilo tko od njih može svaki dan izaći vani, mogu si dozvoliti i da se napiju, da zaruže. Mirko si to nije mogao dozvoliti jer svaki kiks je mogao značiti glavu pod zemljom. Kad je bio doček nogometaša, žao mi je bilo da se cijela nacija poistovjetila s njima. Što su točno ti dečki riskirali u životu? Mirko, da nije uspio, bio bi čovjek s dvadeset operacija i šutnut sa strane bez kune u džepu'', kaže Jokić.

Mirko je dao dignitet ovom sportu i zbog njega sve manje ljudi na MMA gleda kao na divljaštvo

U Aziji, u Americi, u Rusiji, u Nizozemskoj, MMA je sve popularniji. Najbolji borci zarađuju milijune, arene su krcate, a sve više mladih bavi se tim sportom. Ipak, i dalje postoji puno onih koji smatraju da borilački sport nije sport nego da je u pitanju divljaštvo.

''Mirko je MMA-u dao dignitet i ljudi su zbog Mirka prvi put ovaj sport počeli promatrati drugim očima, ne više kao divljaštvo'', rekao je Jokić, a zanimljivu izjavu ponudio je Mirković:

''Pa ovo čime se bavio Mirko zapravo i nije sport. To su barem tri sporta u jednom. Barem tri puta kompleksniji, teži i zahtjevniji sport od bilo kojeg drugog. U tehničkom, fizičkom, mentalnom, ali i logističkom smislu. Da biste se uspješno bavili tenisom trebate trenera tenisa i eventualno kondicijskog trenera. Da biste se uspješno bavili MMA sportom, trebate trenera boksa, kick boksa, hrvanja, BJJ-a, juda, kondicijskog trenera. ''

Mirko je u petak objavio kraj karijere. Aktivne karijere kao borca. Sigurno je da ring nikad neće napustiti jer bez treninga njegov život ne bi imao smisla. Postavlja se pitanje što sada, kakve će posljedice na MMA u Hrvatskoj ostaviti Mirkov odlazak i kako popuniti prazninu nastalu Mirkovim odlaskom. Naši sugovornici slažu se da je Mirko svoj cilj ispunio i da nema straha za budućnost ovog sporta. Upravo zbog Mirka.

Mirko kao Feral Tribune

''Mislim da odlazak Mirka neće ostaviti preveliku prazninu u svijetu borilačkih sportova zato što je on svoju mesijansku dužnost već ispunio. Zbog Mirka su tri ili četiri generacije boraca stasale. Odgojio je mnoštvo boraca koji će u budućnosti postati prvaci. Mirko će sigurno i dalje voditi kamp i kod sebe doma okupljati najbolje borce. Mirko je dotaknuo vrh i više nema što pokazati. Osvojio je sve, bio je uzor generacijama. Mirka mogu usporediti s Feral Tribuneom. Svatko tko se bavi satirom, želi biti Feral jer nema dalje od toga. Svatko od nas koji se bavio ovim sportom, želio je biti Mirko. Mislim da svaki čovjek mora imati nekakvog uzora u smislu da shvatimo koliko se principijelnost i dosljednost u životu isplate. Mirko je takav čovjek. Uzor'', rekao Jokić, inače i hrvatski satiričar, poznat pod umjetničkim imenom Ja Zmaj. Mirković je ipak nešto oprezniji.

''Iz dubine duše želim da ga zdravlje posluži i da ovo upozorenje ostane samo upozorenje, te da konačno zasluženo uživa u svojoj obitelji i psima koje toliko voli. Svaki sportaš po završetku natjecateljske karijere suočava se s jednim periodom svoga života gdje mora popuniti prazninu koja nastaje prestankom karijere. Nekada je to teže i od same karijere. Vjerujem da Mirko nikada neće prestati trenirati, jer znam koliko to voli. On nije borac koji kao većina trenira samo kad je kamp. Upravo u tome se vidi kolika je ta ljubav prema sportu i želja za treningom jaka. Mirko je veliki radnik i siguran sam čega god se uhvati u sportu ili izvan njega, da će biti uspješan. Sport nas upravo tome i uči u životu. Redu, radu i disciplini. To su osobine koje su jednako potrebne i u biznisu i u bilo kojoj drugoj karijeri koju bi čovjek mogao započeti nakon sportske. Sjećam se da je više puta govorio da kada završi karijeru da bi se volio više baviti BJJ-om. To je sport koji ne sadrži udarce i manje je invazivan za zdravlje od MMA. Možda je i to dobar supstitut kroz rekreaciju, zašto ne? S druge strane, ''

Mirković kaže da nije siguran hoće li Mirko ostati u sportu kao trener, ali kaže da će, ako se odluči za takav korak, bez sumnje biti jednako dobar kao kad se aktivno borio.

''Iz dubine duše želim da ga zdravlje posluži i da ovo upozorenje ostane samo upozorenje, te da konačno zasluženo uživa u svojoj obitelji i psima koje toliko voli. Svaki sportaš po završetku natjecateljske karijere suočava se s jednim periodom svoga života gdje mora popuniti prazninu koja nastaje prestankom karijere. Nekada je to teže i od same karijere. Vjerujem da Mirko nikada neće prestati trenirati, jer znam koliko to voli. On nije borac koji kao većina trenira samo kad je kamp. Upravo u tome se vidi kolika je ta ljubav prema sportu i želja za treningom jaka. Nisam siguran da Mirko ima afiniteta za trenerskim poslom, ali to morate pitati njega. Međutim ako se ikada odluči za takav korak, njegovo iskustvo i znanje bili bi neprocjenjiva vrijednost za jednog mladog borca. U to uopće nema sumnje. I za kraj još jednom mu hvala za nevjerojatnu karijeru, kojom je proslavio i ime naše Hrvatske u svijetu, te motivirao ogroman broj mladih ljudi da se bave sportom i pružio im savršen uzor u sportskom i ljudskom smislu. Hvala ti Mirko.''