AYRTON SENNA kod svakog zaljubljenika u Formulu 1 ima određeni status. Kod jednih je to status ikone i pomalo mitski odnos, kod drugih je respekt, jer više vole njegove rivale. U sezonu 2007. ušli smo bez jednoga od njih. Michael Schumacher izgubio je borbu za naslov od Fernanda Alonsa i na prigodnoj oproštajnoj zabavi u Brazilu ugasio je vozačku iskru koja je gorila 15 i pol godina.

U trenutku odlaska u mirovinu, Schumacher je imao sedam naslova prvaka i 91 pobjedu, što je za 40 više od sljedećega u povijesti, Profesora Alaina Prosta i činilo se kao da će to biti jedan od rekorda koji nikada neće biti oboren. Trinaest godina kasnije, iskra upaljena 2007. u Australiji, opasno je blizu. Lewis Hamilton stao je na osam pobjeda i jedan naslov dalje od Schumachera. Kada se sport i život nastave, Hamilton će to vjerojatno i odraditi. Mnogi će se i dalje pitati tko je najveći svih vremena i može li se to uopće izmjeriti. Kako god, Hamilton je došao blizu, a na početku njegove priče to je malo tko mogao zamisliti. 

Nova nada

McLaren Mercedes posljednji naslov uzeo je 1999. godine kada je Mika Hakkinen obranio naslov osvojen godinu ranije. Uslijedilo je pet godina dominacije Ferrarija i Michaela Schumachera, a potom i dvije titule Fernanda Alonsa u Renaultu. Pet sezona Kimi Raikkonen bio je perjanica ekipe, završavao drugi u poretku u dva navrata i bio na korak do vraćanja onoga što su u McLarenu smatrali da im pripada.

McLaren je doveo onog kojeg nije mogao pobijediti. Fernando Alonso došao je kao zamjena za Kimija koji je pak prešao u Ferrari. Juan Pablo Montoya već je na polovici prošle godine potražio druge interese i izbor drugog vozača je pao na mladog, brzog, i ne nevažno, britanskog vozača (McLaren ima tvornice i natječe se pod zastavom Velike Britanije iako je osnivač ekipe Bruce McLaren bio Novozelanđanin). Lewis Hamilton je okarakteriziran kao idealan partner iskusnom Alonsu zbog svoje brzine, ali ipak kao rookie je trebao pomoći Alonsu da osvoji treći naslov u nizu. Ukratko, htjeli to javno priznati ili ne, McLaren je imao klasičnu 1-2 kombinaciju.

Prvi tamnoputi vozač u F1 i prvi naslov pun gorčine 

Startom u Australiji Hamilton je postao prvi tamnoputi vozač koji je sjeo za upravljač bolida Formule 1 i odmah pokazao da se ne slaže s poslom Alonsovog nosača. U jednoj od nevjerojatnijih završnica uspio je prosuti veliku prednost ispred Alonsa i Raikkonena odustajanjem u Kini i problemima na startu utrke u Brazilu. Ferrari je odradio maestralne dvije timske utrke, stavio je Kimija na prvu poziciju i Massom zatvorio Alonsa u Brazilu. Naslov prvaka uzeo je čovjek u prvoj sezoni u Ferrariju, kojega je McLaren pet godina čekao da to napravi.

Iduće sezone, kada se Alonso vratio u Renault, u roli prvog vozača Hamilton je iskoristio Kimijevu letargiju nakon osvojenog naslova i u direktnoj borbi s Massom došao do naslova koji je McLaren čekao. McLaren se, logično, nije bunio, ali fanovi su bili razočarani načinom na koji je Hamilton uzeo titulu. Od nekoga tko je oduševio u rookie sezoni, pad u godini u kojoj je s(p)retno došao do naslova ostavio je gorčinu. U tim godinama mnogi su bili navučeni na F1 Racing, koji više ne izlazi na hrvatskom jeziku i sjećaju se i riječi iz završne kolumne Gorana Dijakovića koji je ovako sažeo sezonu. "Ovo je bio naslov u stilu Damona Hilla ili Jacquesa Villeneuvea, pomalo bez okusa i mirisa. Svakako ne u stilu Ayrtona Senne ili Michaela Schumachera."

Ostajanje Time Glocka na gumama za suho usprkos kiši i dalje će se provlačiti u raznim teorijama zavjere, ali upravo činjenica da nije ušao u boks dala je Massi nadu da može doći do naslova. Da je kao i drugi otišao po gume za kišu, Hamilton bi svejedno bio prvak, ali ono što bode u oči je ta nemoć da se kroz sezonu odvoji od vrlo dobrog, ali ne prvaka, kalibra vozača kao što je Felipe.

Majstor ili sretnik?

Kada je Michael Schumacher drugi put otišao u mirovinu krajem 2012., Lewis je iz McLarena prešao u Mercedes, gdje je postao timski kolega bivšem karting kolegi Nici Rosbergu. Promjenom pravila u sezoni 2014. došlo je do tektonskog poremećaja u Formuli 1. Red Bull, koji je dominirao prošlih sezona (zanimljivo, opet nakon promjene pravila), maknuo se u stranu Mercedesu koji je osvojio šest uzastopnih naslova, od kojih je Lewis uzeo pet.

Česti argument koji dežurni kritičari koriste kada žele osporiti njegove uspjehe je pripisivanje zasluga prelaskom u Mercedes. U stvarnosti, situacija je nešto drugačija. Prva sezona u Mercedesu bila je neuspješna, upisao je samo jednu pobjedu, a Mercedes je tek godinu kasnije promjenom pravila postao ovo što je danas. Uostalom, sport u kojem pola kilograma viška vozaču gubi dvije desetinke po krugu logično je za očekivati da onaj s najboljim paketom pobjeđuje. Ferrari je to imao na početku nultih, Vettel je besramno koristio prednosti Red Bulla početkom desetljeća da dođe do četiri naslova, ali odjednom je Hamiltonov uspjeh bio isto što i Mercedes.

Michael Schumacher je u svojih pet uzastopnih naslova upisao 48 pobjeda u 85 utrka, što je 56,5%. Ferrari je u istom periodu upisao 57 pobjeda ili okruglih 67%. Lewis je u šest sezona od 2014. (broji se i Rosbergova 2016. jer je Mercedes bio dominantan te nema smisla izdvajati zbog potreba timske uspješnosti) upisao 62 pobjede u 121 utrci, odnosno 51,3%, dok je Mercedes slavio u 89 od 121, ili 73,5%.

Kad podvučemo, Mercedes je uspješniji od Ferrarija u tom periodu po postotku pobjeda, ali Schumacher je uspješniji od Hamiltona. Treba naglasiti kako je prosjek utrka u Michaelovo vrijeme bio 17 po sezoni, dok je u Lewisovo 20, te bi nekom prilagodbom Michael ostvario 68 pobjeda, ili šest više. No, jedan važan faktor moramo uzeti u obzir. Formula 1 je individualni, ali ujedno i timski sport. Kolege voze isti bolid. Hamilton je razvalio Rosberga u dvije sezone, dok Bottas nije nikada imao šanse niti stati u istu rečenicu. Schumacher je također razvalio Rubensa Barichella, ali Rosberg je bolji vozač od Rubensa koji je savršena druga violina, u rangu Bottasa. Samim time, Hamilton je na račun Rosbergove kvalitete ispustio koju pobjedu, a kada tome pridodamo i poklonjene pobjede Rubensa Michaelu (iako, i Hamilton ih je dobio od Bottasa nekoliko), stvari taman sjednu na nulu kada prilagodimo brojke.

GOAT

Četiri slova koja znače sve. Najbolji svih vremena. Neki sportovi imaju jasnog prvaka, poput košarke i Michaela Jordana, ali u mnogima se vodi debata tko je najbolji svih vremena. Formula 1 nije izuzetak. Mnogi će na to mjesto staviti Ayrtona Sennu, kojega osobno mnogi nisu imali prilike gledati uživo, već sve o njemu znaju preko klipova ili knjiga.

Michaela sam gledao i odrastao uz njega. Fangio je daleka prošlost i mnogim djedovima, a kamoli meni, tu su još Niki Lauda, Jim Clark i mnogi drugi velikani ovoga sporta.

Formula 1 nije ostala imuna na sveprisutni Covid-19, koji je odgodio početak sezone u kojoj je Lewis trebao izbrisati razliku između sebe i Schumachera. Sezona od 22 utrke njegovim ritmom pobjeđivanja od 2014. značila bi da bi trenutne 84 pobjede trebale postati 92, čime bi preskočio Michaela po broju pobjeda vjerojatno početkom azijske turneje (Singapur ili Japan). Novi kalendar sadrži 15 utrka, uz mogućnost smanjivanja ako se nastavi globalna situacija vezana uz virus, ili povećanja ubacivanjem određenih (možda i svih) odgođenih utrka, ako se procijeni da opasnosti više nema. Ako će se voziti barem 15 utrka, Lewis kreće po sedmi naslov i brisanje statistike kao Schumacherove prednosti.

Jedan od problema za 2021. je i izostanak ugovora s Mercedesom, ali i potencijalno povlačenje diva iz Stuttgarta iz Formule 1, čime bi Hamilton vjerojatno postao prva meta Ferrarija, ali kako je veliki broj najboljih vozača bez ugovora za narednu sezonu (izuzev Verstappena i Leclerca), upravo će on biti vozač kojega se čeka i koji pokreće domino vozačkih rošada.

Dosta toga mu se može pripisati, od raznih kontroverznih izjava vezano za rodni grad i LGBT zajednicu, otpuštanje vlastitog oca s kojim je ipak izgladio odnos, do potpune fokusiranosti i opsesije karijerom, što je Nicole Scherzinger osjetila čim je spomenula osnivanje obitelji, ali ne može mu se prišiti osobina prljavog vozača. Michael je imao svojih trenutaka na stazi, Hamilton, izuzev zamjene mehaničarske ekipe Rosbergovom i cijelosezonskom svađom s Alonsom, na stazi se ponaša primjereno šesterostrukom svjetskom prvaku, bez luđačkih poteza kojima je sklon recimo Max Verstappen, a sve su češći i kod Sebastiana Vettela.

Lewis bi, ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, kroz godinu ili dvije trebao imati statistiku na svojoj strani, ali i dalje će to ostati stvar osobne prirode jer ljudi odrasli na Senni (Hamilton je također jedan od njih, tome je i žuta kaciga odavala počast) tu često zatvaraju priču, ali povijest se zanimljivo složila. Michael je uzeo prvi naslov iste godine kada je Ayrton poginuo u Imoli, dok je Hamilton došao dva puta nakon odlaska Schumachera, drugi put kao direktan nasljednik u ekipi. Tko je najbolji, to je pitanje na koje svi imaju vlastiti odgovor.

Ono što znamo je da Lewis Hamilton pripada na vrh, među najveće. Tamo gdje nema Hilla i Villenuevea, ali ima Ayrtona i Michaela.