U NEDJELJU, koja je po svemu trebala biti mirna, došlo je do velikih događanja na Maksimiru. Marko Marić više nije sportski direktor Plavih. Uprava mu se zahvalila na dosadašnjoj suradnji i kreće u traženje novog čelnog čovjeka sportske struke u hrvatskom prvaku.

Prema prvim informacijama, nadaju se da će do veljače imati definirano nekoliko opcija i da će najkasnije do početka travnja biti objavljeno tko je novi sportski direktor kako bi imao dovoljno vremena uhodati se i pripremiti za ljetni prijelazni rok. 

Otkaz Mariću bio je očekivana, a u većoj mjeri i logična odluka jer je sportski direktor proglašen glavnim krivcem za sve Dinamove probleme. Kao baš sve drugo u životu, stvari nisu tako jednostavne niti su crno-bijele.

Vrlo brzo je Marić postao Pedro

Velika većina Dinamovih navijača, kao i čitatelja Indexa, slaže se da je odluka uprave da sportskom direktoru pokaže vrata Maksimirske 128 bila ispravna i vlada gotovo plebiscitaran zaključak da je on napravio jako loš posao kao sportski direktor. 

Marić je došao u klub kao prijelazno i privremeno rješenje, a novokomponirana uprava nakon pobjede Velimira Zajeca na izborima skinula mu je prefiks "vršitelja dužnosti" i povjerila mu najvažniju funkciju u klubu bez iskustva na toj poziciji. U prvih godinu dana uigravanja nove vlasti Dinamo je jako puno improvizirao i po nekim pitanjima su razgraničenja u ovlastima bila vrlo tanka i varljiva. 

Puno toga je krenulo po zlu. Dinamo je odigrao povijesno dobru sezonu u Ligi prvaka, ali ni to nije moglo sakriti povijesno lošu sezonu u SHNL-u, gdje su Plavi živi u utrci za naslov samo zato što se Rijeka predala, a kriminalno loš Hajduk pati u talačkoj krizi pod svojim trenerom.

Marić je u vrlo kratkom periodu postao dežurni Pedro. Zamjeralo mu se sve. Od onih stvari za koje je potpuno odgovoran - poput apsolutnog debakla s trenerima i skupocjenih otpremnina - do sitničavih idiotarija u kojima je bio krivac za svako krivo štopanje igrača kojeg je on doveo u klub.

Negdje između te dvije krajnosti - odmjerene kritike i skepticizma s jedne i želje da ga se pokopa i proglasi krivim za sve - stoji pravi problem Dinama.

Marić je možda otkrio najveći Dinamov problem, ali sigurno nije jedini njegov uzrok

Problem Marića kao sportskog direktora nisu bila pojačanja koja je doveo. Naglasak na to stavljaju dvije skupine ljudi. Jedni su i dalje ljuti jer se u Dinamu više ne odrađuju transferi da bi netko uzeo nešto pod zub. Drugi su navijači koji iste igrače obožavaju srijedom kada ruše Salzburg i Milan, a proklinju njih i onoga tko ih je doveo kada subotama gube od Osijeka i Belupa.

Neke od prinova su pogodak, neki su već promašaj ili će se takvim pokazati. Promašaji se događaju u svakom drugom klubu na svijetu. Na kraju krajeva, Dinamo je u svakom trenutku ove sezone imao daleko najjaču ekipu u ligi i ne postoji nijedan suvisao razlog koji bi opravdao takvu krizu.

Pravi problem Dinama (i Marića kao najodgovornijeg u tom segmentu) je taj što u svemu kasni. Skoro nikad ne anticipira probleme i izazove, nego na njih djeluje isključivo reaktivno i živi od tjedna do tjedna. Ne upravlja procesima, nego pušta da se stvari odvijaju po inerciji u nadi da će se sve uvijek dobro završiti jer je to ipak Dinamo. 

Kada je imao šansu smijeniti Jakirovića kojeg nitko u klubu nije vidio kao dugoročno rješenje i na ljeto krenuti s progresivnim trenerom čije ideje su komplementarne s igračima koje Dinamo dovodi, populistički je ostavio trenera zbog rezultatskog uspjeha iz prošle sezone nadajući se da će se taj neki pobjednički moment, za koji ni sami ne znaju kako je nastao, nastaviti i u novoj.

Kada je to puknulo, angažiralo se Bjelicu koji je trenerskim profilom vrlo sličan Jakiroviću i koji ima iste probleme koji su se zamjerali njegovom prethodniku. Bio je to paničan instinkt, poziv upomoć treneru koji je na svom vrhuncu donio Dinamu neke od najvećih uspjeha u modernoj eri.

Kasnije je Marić preuzeo odgovornost, stavio je svoje znanje i status na kocku angažiranjem Cannavara. Bio je to njegov prvi pravi izbor na trenerskoj poziciji vođen nogometnom logikom. Došao je prekasno, kada je Dinamo izgubio cijelo ljeto priprema, oko tri milijuna eura otpremnine i 25 bodova u prvom dijelu prvenstva.

Nije to bio jedini proces s kojim se kasnilo. Ugovori mladim igračima i njihov status predugo su bili nedefinirani. Kasni se sa smjenom generacije. Petković, Ademi i Ristovski su, što zbog ozljeda, što zbog pada forme, daleko od svojih najboljih dana.

Dinamo treba sportskog direktora koji će imati hrabrosti složiti momčad bez njih. Ili ih barem staviti u ulogu u kojoj ne mogu emocionalno ucjenjivati klub prijašnjim zaslugama i oduzimati minute mladim igračima, a da više ne donose nikakvu novu vrijednost. 

Jedna riječ iz priopćenja je ključna za bolji Dinamo

U priopćenju je Dinamo naveo kako je Marić smijenjen "uslijed organizacijskih razloga". Naizgled se radi o banalnoj sintagmi koja kao i u svim PR objavama služi da ispadne kako se nešto reklo kad se nije nešto reklo, ali ona možda krije i odgovor na to u kojem smjeru bi Dinamo trebao ići.

Zamijeniti sportskog direktora neće biti dovoljno. Dinamo treba preustroj čitavog tog sektora. Treba jasno razrađenu skautsku mrežu i treba plan kako će se i gdje razvijati njegovi talenti. Možda će Dinamo imati drugu momčad, možda će preuzeti filijalu, ali nešto mora poduzeti.

U suprotnom će sam sebi smanjiti bazen talenta jer će mu sve više mladih igrača odlaziti kada vide da ne mogu unutar Dinamovog sustava dobiti razvojne minute. Jer i s tim se, pogodili ste, debelo kasni. Voditi računa o svemu tome, a sada imamo i dokaz, ne može samo jedna osoba.

Manenica je napravio što je morao, ali on ne smije zavarati Dinamo ni njegove navijače

Ohrabruje što je predsjednik Uprave Zvonimir Manenica odlučio presjeći gordijski čvor, preuzeti odgovornost i staviti aktivan fokus na sektor koji u ovom trenutku u klubu najviše škripi. Važno je da javnost zna da su u Dinamu svjesni toga da situacija nije dobra i da su povukli konkretan potez po tom pitanju. Dati otkaz je lakši dio posla, a naći bolju varijantu je mnogo teži.

No, Dinamo ne smije sebe ni svoje navijače zavaravati. Sama činjenica da ni oni najbolje upućeni nisu znali reći točne razloge Marićeve smjene, nego su ponavljali kako "nije išlo", sugerira da ne postoji jasan plan kojim se može pratiti ide li klub u dobrom smjeru.

Ni novi sportski direktor se neće moći nositi sa situacijom u kojoj je pet nositelja igre ozlijeđeno ako klub ne riješi probleme s pomoćnim terenima i liječničkom službom niti će moći natjerati trenera da u igru gura budući projekt kluba u trenutku u kojem treneru nad glavom visi mač otkaza.

U tome je najveća zamka ovog poteza. Nisu svi problemi Dinama počeli s Marićem niti će njegovim odlaskom nestati. A ako je to ipak istina i ako je Marić najveći Dinamov problem, onda Dinamo više nema nikakvih problema.