NEKOLIKO dana prije početka priprema za proljetni dio sezone na Dinamovoj klupi dogodila se trenerska smjena. Nenad Bjelica postao je bivši, a na njegovo mjesto stigao je Fabio Cannavaro. Prvi test bio je ukrajinski Šahtar, s kojim je Dinamo remizirao 2:2 u pripremnoj utakmici. Igralo se u specifičnim intervalima, gdje su prvotno odigrana dva poluvremena po pola sata, da bi se onda odigrao još jedan dio od 45 minuta.

Prvih sat vremena Cannavaro je na teren poslao momčad u formaciji 4-3-3. Ivan Nevistić bio je na vratima, dok su ispred njega bili Stefan Ristovski i Bartol Franjić na bočnim te Kevin Theophile-Catherine i Raul Torrente na stoperskim pozicijama. Branko Pavić zauzeo je mjesto zadnjeg veznog, dok su ostala dva veznjaka bili Martin Baturina i Luka Stojković.

Krilne pozicije pokrivali su Marko Pjaca i Juan Cordoba, a u vrhu napada bio je, s obzirom na izostanak Brune Petkovića, jedini raspoloživi napadač Sandro Kulenović. Već tijekom početka priprema iz Turske su stizale informacije kako je Cannavaro sa sobom donio neke nove ideje i kako želi jedan drugačiji Dinamo.

Želi igrati puno brži, okomitiji i progresivniji nogomet, da momčad češće izlazi u visoki pritisak, da svi igrači sudjeluju u obrambenoj fazi te inzistira na igri od vratara i izlasku iz svoje polovice loptom po zemlji. Sve to smo mogli vidjeti i u prvih sat vremena protiv Šahtara. 

Dinamo je bio bolji u prvih sat vremena

Nevistić je gotovo uvijek spuštao loptu stoperima, bekovi su bili postavljeni nisko i Dinamo je pokušavao iz prve trećine izlaziti kroz kombinatoriku. Ipak, nije taj segment toliko dobro funkcionirao. Kada bi prenio loptu na suparničku polovicu, Dinamo je bio opasan preko dvije osmice i dva krila, ali određeni problemi bili su vidljivi u prvoj fazi distribucije, pogotovo kada bi Šahtar izašao u visoki pritisak.

Theophile-Catherine i Torrente nisu okomitim dodavanjima uspijevali probiti linije, a Pavić još nije na toj razini da se cijeli napad može vrtjeti preko njega. Cannavaro je dodijelio i nešto drugačiju ulogu Ristovskom, koji je s pozicije desnog beka ulazio u sredinu kao dodatni veznjak, no to nije pretjerano puno donijelo u distribuciji.

Iako je Šahtar u početnom dijelu imao određenu inicijativu, što je vrijeme više odmicalo, to se Dinamo više dizao i bio sve opasniji prema naprijed. Bez obzira na to što je nakon prvih sat vremena na semaforu stajalo 1:1, Dinamo je bio bolji protivnik.

Šahtar je iz praktički prvog ozbiljnijeg pokušaja izjednačio, a Modri su imali nekoliko izglednih situacija prema naprijed, gdje se prvenstveno istaknuo Stojković, kako prekrasnim golom tako i generalno svojom igrom. Općenito je prednja linija s veznjacima i krilima izgledala vrlo dobro, ali je problem bio što je Dinamo relativno teško dolazio do njih, barem u trenucima kada je Šahtar odlučio izaći visoko.

Hoxhina uloga je bila promašena

Nakon toga je potpuno izmijenjen sastav istrčao na teren za posljednji dio od 45 minuta. Na vrata je stao Ivan Filipović, a Cannavaro je zaigrao s trojicom u posljednjoj liniji u formaciji 3-4-3. Na stoperske pozicije postavio je Niku Galešića, Samyja Mmaeea i Maxa Bernauera, na bekovima su bili Jan Oliveras i Ronael Pierre-Gabriel, u veznoj liniji Lukas Kačavenda i Sven Šunta, dok su prema naprijed prijetili Nathanael Mbuku, Arber Hoxha i Dario Špikić, koji je igrao kao istureni napadač.

Tijekom tog razdoblja Dinamo je bio potpuno nemoćan, a Šahtar je kontrolirao susret. Dinamova posljednja linija nije izgledala najbolje u fazi obrane, dok igrači prema naprijed nisu bili postavljeni u uloge koje im najbolje odgovaraju. 

Cannavaro je imao hendikep zbog izostanaka pa je tako u veznoj liniji bio bez Petra Sučića, Arijana Ademija, Josipa Mišića, pa i Marka Roga, o čijem se povratku šuška, drugog napadača nije imao, a ni puno izbora na dvije desetke. Postavio je Hoxhu na jednu od njih, što njemu definitivno na odgovara.

Nije igrač koji će raditi razliku u međuprostoru i kroz kombinatoriku raditi višak, već mu više odgovara kada je pozicioniran široko i kroz izolacije napada suparnika jedan-na-jedan. Špikić također po vokaciji nije napadač, a bez obzira na to što ima navike poput napadanja dubine, realizacija mu je vjerojatno najlošiji segment u igri.

Sve to je rezultiralo time da se pred kraj Cannavaro vratio igri s četvoricom u posljednjoj liniji. Izvadio je iz igre Oliverasa, uveo Maura Perkovića na lijevog beka i podigao Bernauera u vezni red te tako završio susret.

Teško je reći ima li Cannavaro vremena za ono što želi

Cannavaro je definitivno donio neke nove ideje u Dinamo. Želi od momčadi da igra u puno jačem intenzitetu nego što je to do sada bio slučaj te inzistira na izlasku iz svoje polovice dodavanjima po zemlji.

No pitanje je ima li dovoljno vremena za implementirati svoje zamisli i poznaje li dovoljno momčad, pa i samu ligu da bi to funkcioniralo. Po svom dolasku izjavio je kako već mjesecima prati Dinamo i HNL, ali, iako je teško donositi zaključke nakon jedne utakmice, Cannavaro nije odao dojam kako je stigao baš toliko pripremljen.

Theophile-Catherine nije idealan stoper za kombinatornu igru, Ristovski vjerojatno nije najbolje rješenje za invertiranog beka, a Dinamo već godinama igra na potpuno drugačiji način. Prvenstveno u manjem intenzitetu, koji puno više odgovara stožernim igračima poput Mišića i Petkovića.

Naravno da je sve još u fazi testiranja, ali vremena zapravo i nema toliko puno. Ostalo je manje od dva tjedna do prve utakmice protiv Arsenala u Ligi prvaka, a Dinamo u prvenstvu lovi zaostatak od sedam bodova.

Pitanje je ima li smisla toliko radikalno mijenjati momčad u takvoj situaciji. Nešto slično je pokušao Sergej Jakirović tijekom prošlih zimskih priprema, ali se vrlo brzo vratio bliže onom što odgovara ključnim igračima.

Tek treba vidjeti kako će Cannavaro postaviti momčad kada svi budu na raspolaganju, ali teško je u ovoj fazi karijere tražiti od Petkovića da igra visoki presing, od Ristovskog da ulazi u sredinu kao dodatni veznjak i od Mišića da bude na fizičkoj razini kao prije nekoliko sezona.

Prve naznake Cannavarovih ideja se ne čine toliko kompatibilne s igračima koje ima, stoga ne treba čuditi ako većinu toga što je zamislio jednostavno ne bude mogao izvesti s ovim kadrom.