KAPETAN Intera Lautaro Martinez (28) u velikom je intervjuu ponovio svoju bezuvjetnu odanost klubu, otvoreno progovorio o teškom djetinjstvu u Argentini, mentalnim borbama koje je vodio i iznenađujućim planovima za budućnost. Otkrio je kako mu je terapija pomogla u najtežim trenucima, ali i da je nakon poraza na Svjetskom klupskom prvenstvu bio toliko uništen da je razmišljao o odlasku, piše Gazzetta dello Sport.

"Ako me ne potjeraju, ostat ću ovdje"

Lautaro je naglasio kako svoju budućnost vidi isključivo u Interu, gdje igra od 2018. godine. "Svakako bih ovdje želio završiti karijeru. S obitelji sam sretan, imamo i restoran, djeca idu u školu i imaju svoje prijatelje. Danas mi je teško zamisliti se negdje drugdje. U nogometu se nikad ne zna, ali ako me ne potjeraju, ostat ću ovdje", poručio je kapetan Nerazzurra.

Najljepši poklon za dvostruku krunu bio mu je dolazak roditelja na proslavu, a najdirljiviju poruku dobio je od bake Olge, kojoj je i posvetio uspjehe. "Nije dobro i to me dirnulo. Kad sam bio mali, čistila je školu u koju sam išao, a ja sam joj pomagao da brže završi. Žao mi je što smo sada daleko", rekao je, pokazujući tetovažu s njezinim imenom.

Gladno djetinjstvo i nogometni počeci

Prisjetio se i odrastanja u Argentini, koje nije bilo lako. Otac mu je bio nogometaš, no nakon ispadanja njegova kluba iz lige, obitelj se našla u financijskim problemima. "Otac se prekvalificirao u medicinskog tehničara, a majka je radila kao kućna pomoćnica.

Bili smo tri brata i novca nikad nije bilo dovoljno", ispričao je. "Sjećam se osjećaja gladi dok sam čekao večeru. Nismo mogli plaćati najamninu pa smo gotovo tri godine živjeli kod prijatelja." Ipak, to razdoblje pamti po sreći. "Kad se sjetim, smiješim se. Bio sam sretan. Volio bih ponovno osjetiti te osjećaje koji su me oblikovali kao čovjeka."

Nogomet je u njegov život ušao zahvaljujući ocu, a s 15 godina, nakon što se paralelno bavio i košarkom, preselio se 600 kilometara od kuće u Racing. "Nije bilo lako. Osjećao sam melankoliju. Teško je kad si dječak i nemaš nikoga bliskog. Srećom, otac mi je dao snagu, želio je da ostvarim njegov i svoj san."

"Terapija mi je pomogla kad sam sumnjao u sebe"

Martinez je otvoreno govorio i o važnosti mentalnog zdravlja. "Imao sam mnogo osobnih problema, pogotovo izvan terena, prije nego što mi se rodila kći. Terapija mi je pomogla da se nosim s trenucima kada nisam zabijao golove. Ponekad sam sumnjao u sebe, jesam li još uvijek sposoban igrati nogomet, zaslužujem li biti 'desetka' Intera. Zamislite dokle ljudski um može ići", rekao je. "Shvatio sam da mi je potrebna podrška jer sam ulazio u tunel. I danas me prati klupski psiholog."

Najteže razdoblje bilo je nakon poraza na Svjetskom klupskom prvenstvu. "Nakon finala Lige prvaka ne, ali nakon Svjetskog klupskog prvenstva da. Mnogo sam patio. Ne kažem da sam tražio da odem, ali u sebi sam osjećao da bih, ako stigne važna ponuda, možda... Bio sam uništen." Iz tog stanja proizašla je i njegova izjava da "tko ne želi ostati, neka ode". "Želio sam podijeliti ono što sam vidio u svlačionici. Kao kapetan, to je bila moja dužnost", objasnio je.

Novi trener, rekordi i planovi za mirovinu

Preokret je donijela promjena trenera. "Chivu nam je pomogao, donio je svjež zrak, bez da išta oduzmem Simoneu, koji nam je omogućio četiri prekrasne godine. Kad sam saznao da je Chivu imenovan, odmah sam ga nazvao. Nisam sumnjao da će biti vrlo dobar."

O osobnim rekordima ne brine previše. "Iskreno, ne znam ni koliko sam golova zabio. Znam da sam treći na vječnoj ljestvici Intera. Bilo bi lijepo dostići Giuseppea Meazzu, on je povijest, ali moram ponovno početi pucati penale", rekao je kroz smijeh.

Pohvalio je i partnerstvo s Marcusom Thuramom. "Marcus i ja smo se polako razumjeli. On je vedar, poseban dečko. Ja sam onaj ozbiljan. Nadopunjujemo se." Na pitanje tko je najbolji napadač svijeta, odgovorio je: "Harry Kane. Stavljam ga ispred Haalanda zbog načina na koji kontrolira loptu, povezuje igru i čita igru. Fenomen je." Na kraju je iznenadio planovima za život nakon karijere. "Neću ostati u nogometu, to je okruženje koje mi se ne sviđa. Više nećete čuti za mene - nestat ću."