IAKO donedavno gotovo nitko iz nogometnih krugova nije znao tko je Antoine Grönborg, njegov je slučaj nakon sudskog procesa u Švedskoj dospio u središte pozornosti javnosti. Grönborg je kao mladić igrao za Brommapojkarne, ali je s 19 godina zbog reume bio prisiljen prekinuti nogometnu karijeru.

Nakon toga počeo je raditi kao privatni trener mladih nogometaša. Dvojici tinejdžera koje je trenirao ponekad je dopuštao i da prespavaju u njegovu stanu, no zbog događaja koji su se kasnije dogodili uskoro će morati odslužiti zatvorsku kaznu. Incidenti su dokumentirani. Na jednoj snimci vidi se kako stavlja zahvat gušenja na maloljetnog igrača koji potom klone. Na fotografiji je vidljiv 17-godišnjak s ranom ispod oka i velikom kvrgom na čelu, piše aftonbladet.se

Grönborg je podnio žalbu Vrhovnom sudu, ali svjestan je da su šanse za promjenu presude male i da će vjerojatno morati odslužiti kaznu. Nogometna djelatnost kojoj je posvetio cijeli odrasli život sada je ozbiljno poljuljana, a moguće je da se njezin ugled više nikada neće u potpunosti oporaviti.

Tridesetogodišnjak kaže da se kaje: "Izgubio sam kontrolu nad onim što je moja profesionalna uloga. Prestao sam ih tretirati kao klijente. Postali su mi kao mlađa braća", kaže.

Nakon što je s 19 godina obolio od reume, Grönborg je odustao od igračke karijere u klubu Brommapojkarna i počeo raditi kao privatni nogometni trener. Dva mladića koji su ga kasnije prijavili vrlo su rano došli trenirati kod njega i s vremenom su razvili blizak odnos. Grönborgova ambicija nije bila samo pomagati u tehničkom napretku igrača, nego i biti mentor, pa čak i neka vrsta očinske figure.

"Bili su problematični"

Trener kaže da je dvojici mladića ponekad dopuštao da prespavaju u njegovim prostorijama. Iako nisu mogli plaćati njegove treninge, navodno im je ipak dopuštao da nastave trenirati.

"Bili su pomalo problematični, posebno je jedan često ulazio u rasprave i teško je pronalazio svoje mjesto. Trebala mu je određena vrsta pažnje, a kad je nije dobio, znao je stvarati probleme drugima. Srce mu je bilo na pravom mjestu, ali nedostajalo mu je strukture. Zato sam im pokušavao dati sve što im treba", kaže Grönborg dok nervozno okreće svijećnjak na stolu.

Mišljenja o tome što se dogodilo ljeta 2022. godine, kada su mladići imali 17 godina, potpuno su podijeljena. Prema optužnici, Grönborg je jednog od njih uhvatio u zahvat gušenja i držao dok nije nakratko izgubio svijest, navodno kao kaznu jer nije nosio torbu. Nedugo nakon toga trener ih je, prema optužbi, pozvao u svlačionicu i počeo ih udarati i šutirati po licu i tijelu.

"Bio sam ljut, vikao sam i psovao"

Grönborg tvrdi da je cijela priča izmišljena. Snimka s gušenjem, kaže, prikazuje bezazlenu situaciju u kojoj su se šalili i trenirali elemente MMA-a. U svlačionici je, tvrdi, samo izgrdio tinejdžere zbog njihova ponašanja, ali nije ih tukao kako su oni svjedočili. Smatra da su ga prijavili iz osvete jer ih nije želio zadržati u svojoj trening-skupini.

"U svlačionici sam vikao na njih. Bio sam ljut, galamio sam i psovao. Taj 17-godišnjak krenuo je prema meni pa sam pokušao uhvatiti njegovu majicu, ali se sagnuo i tada sam ga udario u oko. Srušio sam ga na pod, vikao, udario šakom u zid i rekao da ih više ne želim vidjeti. Izbacio sam ih iz grupe", tvrdi Grönborg.

Okružni sud u prvom stupnju oslobodio je trenera svih optužbi jer su liječnički pregledi pokazali da su mladići imali samo lakše ozljede, iako su tvrdili da je jedan od njih dobio "14 udaraca šakom u lice". Sudski liječnik također nije mogao potvrditi da je 17-godišnjak izgubio svijest zbog zahvata gušenja.

Ni Žalbeni sud Svea nije pronašao dokaze za nasilje kakvo su mladići opisivali. Zbog toga kvalifikacija teškog napada, kao ni zahtjev tužiteljstva za kaznom od dvije i pol godine zatvora, nisu prihvaćeni.

"Radilo se o posebnoj situaciji"

Ipak, sud je utvrdio da je zahvat gušenja kod 17-godišnjaka izazvao bol i poteškoće s disanjem te je Grönborg osuđen na osam mjeseci zatvora. Prema riječima tužiteljice Emilie Carlsten, u ovom slučaju nije važno je li se radilo o nekoj vrsti borilačke vježbe.

"Naš je stav da eventualni pristanak ne oslobađa osobu odgovornosti. Ovdje je postojao poseban odnos između njega i tih mladića", rekla je.

Na pitanje kako gleda na činjenicu da ozljede iz svlačionice ne odgovaraju svjedočenjima, odgovorila je:

"Slučaj još nije pravomoćan, ali naš je stav da se radi o više od nekoliko udaraca i udaraca nogom. Takav stav zadržali smo i na žalbenom sudu. Sud je, kao i u prvom stupnju, zaključio da njihove izjave nisu u potpunosti potvrđene medicinskim nalazima. No treba uzeti u obzir da su tada bili vrlo mladi i da je prošlo dosta vremena od događaja, pa mogu postojati razlozi za način na koji su opisivali situaciju."

Rizičan odnos između privatnog trenera i igrača

Sportbladet je ranije istraživao sve veću industriju privatnih nogometnih trenera i otkrio da su neki od njih ranije osuđivani za kaznena djela povezana s drogom ili nasiljem. Zbog toga ih sportski klubovi često ne žele zaposliti, ali kada rade samostalno, odgovornost za provjeru njihove prošlosti pada na roditelje koji ih angažiraju.

To znači da i očito neprimjereni odrasli mogu nastaviti trenirati djecu, upozorava Švedski nogometni savez. Savez je zato izradio smjernice za roditelje koji žele angažirati privatnog trenera.

Jedan od rizika jest to što privatni treneri često razvijaju bliži odnos s igračima nego treneri u klubovima. Oni rade s pojedincima, a ne s cijelim timom, i često su u stalnom kontaktu s igračima putem poruka. Mogu postati mentori, savjetnici, pa čak i osobe koje mladi sportaši doživljavaju poput starije braće.

U nogometnom klubu gotovo je nezamislivo da mladi igrači prespavaju u prostorijama kluba. Samim time je i manje vjerojatno da bi treneri razvili toliko blizak odnos s igračima da se s njima hrvački "šale" ili ulaze u fizički kontakt.

Razvojni direktor Švedskog nogometnog saveza Elias Mineirji kaže da savez pažljivo prati ovu industriju.

"Uvijek postoji rizik da igrač razvije osjećaj ovisnosti ili krivnje ako kontakt i druženje prelaze granice profesionalnog odnosa. Roditelji moraju paziti da trening ostane na profesionalnoj razini i unutar okvira onoga što je dogovoreno. Također smatramo da privatni trening najbolje funkcionira kada postoji komunikacija i s klubom u kojem igrač trenira, kako bi se radilo na pravim stvarima i kako bi opterećenje bilo pravilno raspoređeno", rekao je Mineirji.

"Sada misle da sam psihopat"

U slučaju Antoinea Grönborga pitanje krivnje u pravnom smislu zapravo je već riješeno. Prvostupanjski sud prihvatio je njegovu verziju događaja, dok je žalbeni sud djelomično prihvatio argumente tužiteljstva.

No ostaje pitanje kakvu bi ulogu privatni nogometni trener trebao imati u životima mladih sportaša i kolika je profesionalna distanca potrebna u poslu koji u velikoj mjeri ovisi o reputaciji.

Grönborg je godinama živio od preporuka i pozitivnih ocjena igrača koje je trenirao. Njegova reputacija gradila se na tome što je uspijevao doprijeti do mladih nogometaša i pomoći im da napreduju. Danas kaže da žali zbog načina na koji je radio i smatra da je bio naivan. Previše se približio svojim štićenicima.

Njegov ugled sada je uništen, a šteta možda nepopravljiva. Odšteta od 50.000 kruna, kaže, nije najgori dio priče, kao ni sama zatvorska kazna. Najteže je to što će uskoro morati u zatvor i čekati da kazna prođe.

Kada izađe, bit će čovjek s trajnom stigmom: "Sada je slika o meni takva da sam psihopat koji koristi svoju djelatnost da bi tukao djecu. Imam popis svih koje sam trenirao deset godina. Možete nazvati kojeg god želite i pitati kakva sam osoba. Ali sada je pečat tu. Osuđen sam zbog udaranja djece. Moj posao će se raspasti", kaže i skriva lice u rukama.

Na pitanje hoće li odustati od trenerskog posla, odgovara da je još prerano za takvu odluku. "Možda bih mogao otići u inozemstvo i tamo početi ispočetka. Razmišljao sam o tome."

Na pitanje žali li zbog onoga što se dogodilo, odgovara: "Nisam ih morao pozvati u svlačionicu. Bilo bi bolje da su svi vidjeli što se događa. Ali nisam ih htio izbaciti pred svima."

Ipak, podsjećaju ga da se na snimci vidi kako stavlja zahvat gušenja na maloljetnog igrača. "Uvijek sam pokušavao dati tim dečkima ono što im treba u životu. Ali žalim što smo postali toliko bliski. Oni su bili klijenti, a ne braća. To ipak ne znači da sam ga stvarno gušio ili da je to bila kazna." Na kraju spušta pogled: "Ta strast više ne postoji."